Roditeljsko vaspitanje
Objavio ivanicaa7822 25. mart 2024.
Objavio Sabanema 14. septembar 2015. Prijavi dokument
1. Teorija psihofizičkog identiteta ( Plejs, Smart, Armstrong, Luis)
Pokušaj filosofskog opravdanja osnovnih postavki materijalizma:
– ontološka – u svetu postoje samo fizički entiteti (objekti, stanja, događaji i procesi), tj. ne postoji sui generis klasa mentalnih stanja, događaja i procesa.
– metodološka- fizikalne teorije predstavljaju adekvatne i sveobuhvatne teorije o svetu.
Počiva na dvema pretpostavkama: 1) mentalna stanja, događaji i procesi su de facto identični sa određenim moždanim stanjima, događajima i procesima ( naučna ili empirijska hipoteza ). Smatra se da će ovo biti potvrđeno istraživanjima u neuronaukama, slično kao što je utvrđen identitet vode i N2O, gena i segmenta DNK, ili munje i električnog pražnjenja. Bol = nadraživanje S uzlaznih vlakana (identitet je aposterioran i kontingentan, tj. zamisliv je svet u kome on ne važi).
2) pomoću tzv. funkcionalističke analize mentalnih termina moguće je dokazati da ne postoje nikakve suštinske ili pojmovne prepreke u identifikovanju dveju pomenutih vrsta stanja, događaja i procesa (analitički ili pojmovni korak).
Materijalisti ne poriču postojanje unutrašnjih mentalnih stanja subjekta, i u toj tački se slažu sa dualistima. Ali, za razliku od njih, oni smatraju da su ta stanja samo fizička stanja mozga.
Kritika teorije psihofizičkog identiteta
1. PRIGOVOR: Nemoguće je govoriti o identitetu mentalnog i fizičkog, jer postoji bitna razlika u značenju između mentalnih i neurofizioloških termina.
ODGOVOR: Ako se dva termina razlikuju po svom značenju, odatle ne sledi da se oni ne mogu odnositi na jedan isti objekt ( zvezda zornjača = zvezda večernjača; imaju različit smisao, a istu referenciju-planetu Veneru). ” Bol ” i ” nadraživanje S uzlaznih vlakana ” ne moraju imati isto značenje. Iskazi o osetima ne moraju biti prevodivi na iskaze o moždanim procesima. Smart: Ukoliko iskazima o osetima govorimo o nečemu, onda je ono o čemu govorimo, u stvari neki moždani proces.
2. PRIGOVOR: Neki subjekt može znati da se u datom trenutku nalazi u određenom mentalnom stanju, a da u isti mah ništa ne zna o onome što se dešava u njegovom mozgu.
ODGOVOR: Ovo je moguće zato što je reč o slučaju kontingentnog i aposteriornog identiteta. Za iskaze identiteta čija se istinitost utvrđuje aposteriornim putem, moraju postojati dva različita, međusobno nezavisna opisa ili načina identifikacije stanja čija se istovetnost tvrdi. Zato je nepismen seljak u stanju da govori o svojim osetima ne znajući ništa o svojim moždanim procesima, kao što može da govori o munji, mada ništa ne zna o elektricitetu.( Smart )
3. PRIGOVOR: standardni kartezijanski modalni argument kojim treba dokazati da su mentalna stanja, događaji i procesi suštinski različiti od telesnih, uže- moždanih stanja,događaja i procesa. Npr:
Možemo zamisliti situaciju u kojoj osećanje bola ne bi pratilo javljanje nikakvog određenog moždanog stanja, kao što možemo zamisliti i slučaj da pojavu određenog moždanog stanja, npr. nadraživanja određenih nervnih vlakana, ne prati javljanje odgovarajućeg mentalnog stanja.
ODGOVOR: Materijalisti ne osporavaju da je zamisliv svet u kome bol nije nadraživanje S uzlaznih vlakana, jer se oslanjaju na tradicio-nalno povezivanje aposteriornog sa kontigentnim i apriornog sa onim što je nužno. ” Voda je N2O ” i ” Munja je električno pražnjenje ” su slučajevi aposteriornog i kontingentnog identiteta. Sol Kripke je doveo u pitanje ovakvo shvatanje identiteta do kog se dolazi empirijskim putem. Po njegovom mišljenju, ne treba brkati epistemo-loške kategorije ( aposteriorno i apriorno ) sa modalnim kategorijama ( kontigentno i nužno ). Iskaz psihofizičkog identi-teta tipa ” Bol je nadraživanje S uzlaznih vlakana ” mora biti, ukoliko je istinit, nužno istinit, zbog toga što su termini ”bol” i ”nadraživanje S uzlaznih vlakana” rigidni designatori. Rigidni designator je termin koji referira na isti objekat u svim mogućim ili zamislivim svetovima. (2+2=8-4)
Kripke je doveo materijaliste u poziciju da moraju da dokazuju da nije moguć svet u kojem bi mentalna stanja postojala nezavisno od odgovarajućih moždanih stanja, i obrnuto.
Dejvid Luis je pokušao da odbrani teoriju psihofizičkog identite-ta oslanjajući se na funkcionalističku analizu mentalnih termina, kojom se tvrdi da je stanje bola isključivo definisano kauzalnom ulogom koju ono ima u našem ponašanju, tj. Samo skupom svojih kauzalnih ili relacionih svojstava. Bol nije rigidni designator.
Objavio ivanicaa7822 25. mart 2024.
Objavio nixazizu 06. januar 2024.
Objavio tidej1844 05. decembar 2023.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Komentari
You must be logged in to post a comment.