Civilna zaštita od požara u BiH

1. Uvod

Požar je nekontrolirano gorenje koje nanosi materijalnu štetu ili ugrožava ljudske živote. S obzirom na raširenost iskorištavanja vatre, opasnost od požara postoji unatoč mjerama opreza i požari su česta pojava. Požar se pojavljuje i razvija pod različitim okolnostima.Požari prema vrsti gorive tvari:
1) Požari klase A su požari krutih tvari poput papira, ugljena, drva i slično. Za gašenje se koriste sredstva poput vode, pijeska, određenih vrsti praha, pjene i haloni.
2) Požari klase B su požari zapaljivih tekućina – npr. zapaljiva ulja i slično. Gasimo ih pomoću pjene, praha, halona, ugljičnog dioksida ili raspršene vode.
3) Požari klase C su požari zapaljivih plinova. Gase se pomoću praha i halona.
4) Požari klase D su specijalni požari koji se teško gase, npr. požari lakih metala i sredstava koja su samozapaljiva i sl. Za njihovo gašenje nisu dovoljni obični vatrogasni aparati već se koriste posebni aparati sa specijalnim prahom ili suhi pijesak.
Kako bi se smanjio rizik od požara ugrađuju se automatizirani sustavi za dojavu i samostalno gašenje požara. Kod javnih institucija, zgrada, ureda i svih ostalih pravnih subjekata Zakonom o zaštiti od požara propisana je obveza provođenja mjera zaštite od požara.
Civilna zaštita ili CZ je organizacija čiji je zadatak pomaganje i spašavanje civilnog stanovništva u vanrednim situacijama.Na prostoru bivše SFRJ je osnovana nakon zemljotresa u Skoplju 1963.. U početku je sarađivala s Ministarstvom unutrašnjih poslova a kasnije je podređena republikama. Nakon donošenja zakona o opštenarodnoj odbrani imala je prvenstveno sljedeće zadatke: Suzbijanje požara,medicinsko zbrinjavanje, izgradnju privremenih objekata, ograničenu evakuaciju stanovništva, i sl. Nakon dejtonskog sporazuma iz 1995 Civilna zaštita u BiH je bila na nivou entiteta, odnosno Brčko Distrikta. 2007 donesen je Zakon o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća u Federaciji BiH. U Republici Srpskoj donesen je Zakon o civilnoj zaštiti.

2. Sistem zaštite i spašavanja u BiH

Ustaljena praksa u većini razvijenih demokratskih zemalja je da svaka država preuzima odgovornost za zbrinjavanje žrtava i pružanje blagovremene pomoći u vanrednim situacijama koje se dese na njenoj teritoriji. Shodno tome, planiranje za slučaj civilnih vanrednih situacija je prvenstveno odgovornost državnih institucija, te je uobičajena praksa i da sredstva namijenjena za tu svrhu budu također pod kontrolom tih institucija. Imajući u vidu nešto kompleksniju ustavnu strukturu Bosne i Hercegovine, oblast planiranja i finansiranja u slučaju civilnih vanrednih situacija karakterizira nešto drugačiji oblik organizacije i upravljanja ovim sektorom. Tako, po definisanom teritorijalnom ustrojstvu Bosne i Hercegovine, jedinice lokalne, gradske, kantonalne, entitetske i državne uprave, u okviru svojih prava i obaveza utvrđenih zakonom, uređuju, planiraju, educiraju, organiziraju, finansiraju i provode sistem zaštite i spašavanja.
Sistem zaštite i spašavanja Bosne i Hercegovine je oblik pripremanja i učešća subjekata zaštite i spašavanja u reagiranju na katastrofe i velike nesreće, kao i organiziranje, pripremanje i sudjelovanje operativnih snaga zaštite i spašavanja u prevenciji, reagiranju na katastrofe i otklanjanju mogućih uzroka i posljedica katastrofa. Pojam sistem zaštite i spašavanja je termin koji se ustalio u međunaronoj komunikaciji, te je tako postepeno našao svoju upotrebu i u Bosni i Hercegovini. Ova oblast je bila znatno poznatija u našem regionu kao sistem općenarodne obrane i društvene samozaštite. Kako je ovaj termin napušten uz demokratske promjene koje su uslijedile, većina institucija koja djeluje u ovoj oblasti zadržala je u svojim nazivima samo pojam civilne zaštite. Pojam sistem zaštite i spašavanja nalazi svoju upotrebu u institucijama na državnom nivou koje su uspostavljene u cilju koordinacije rada postojećih entitetskih agencija civilne zaštite, odnosno izgradnje kompleksnog i sveobuhvatnog sistema zaštite i spašavanja.