Proizvodnja biljaka u zaštićenom prostoru
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Seminarski radovi, Skripte, Zaštita životne sredine
Objavio ivanastasa 06. oktobar 2015. Prijavi dokument
GLOBALNE POSLEDICE U ŽIVOTNOJ SREDINI – KLIMATSKE PROMENE
UVOD
Rasprave o karakteru odnosa u sistemu “društvo – priroda” nisu novijeg datuma, mada se od sedamdesetih godina 20-og veka, intenzivnije govori o njima pre svega, zbog poremećaja izazvanih delatnošću čoveka u podistemu priroda. To je period kada se uvidelo da priroda ne može sama (samoregulacijom) da reguliše probleme izazvane antropogenim delovanjem, pre svega industrijskom proizvodnjom i da je narušavanje sistemske ravnoteže poprimilo takve razmere da se ugrožava dalјi napredak, pa čak i opstanak na Zemlјi. Zapravo radi se o narušavanju ravnoteže prirodnih podsistema nužnih za održavanje života i industrijskih, tehnoloških i demografskih potreba čovečanstva, čiju osnovu čini otuđenje čoveka od prirode koja je osnovni uslov njegovog bitisanja.
Za označavanje narušenog stanja ravnoteže u sistemu, upotreblјavaju se dva termina: kriza okoline i ekološka kriza. Pojmovi se ne isklјučuju i smatra se da problemi idu od krize okoline do ekološke krize. Međutim, termin ekološka kriza je sveobuhvatniji i uvažava čoveka kao deo prirode (deo ekosistema), u kome on (čovek) proizvodnim delanjem menja ekosisteme i uslove njihovog opstanka. Ovaj termin upućuje na povezanost prirodnih i društvenih pojave, te je adekvatniji za upotrebu u socijalno-ekološkim proučavanjima problema nastalih u funkcionisanju sistema “društvo-priroda”.
Polazeći od ekosistema, kao osnovne jedinice proučavanja u ekologiji, E. Gartner (E. Gärtner) smatra da ekološka kriza obuhvata kontinuiranu trostepenu skalu štetnog uticaja na ekosisteme. Skala počinje stupnjem koji se naziva “ekološki problemi”. U ovoj inicijalnoj fazi ekološke krize ekosistemi mogu sami da se regenerišu. Središnji deo označava se kao stepen “ugroženosti” kada je neophodna intervencija čoveka za postizanje stanja ravnoteže u ekosistemima. Skala štetnog uticaja završava se stupnjem zagađenja i ugroženosti ekosistema, kada preti opasnost izumiranja svih ili nekih vrsta živih bića i naziva se “ekološka katastrofa”.
U promišlјanjima ekološke krize značajno mesto zauzimaju stavovi o njenom lokalnom ili globalnom karakteru. U naučnoj i široj društvenoj javnosti iskristalisala su se uglavnom dva gledišta: prvo, da globalne ekološke krize nema, ali da postoje brojni lokalni ekološki problemi, odnosno da globalna kriza postoji kao mogućnost, a ne kao realnost. Drugo, da ekološka kriza postoji i ima globalni karakter sa specifičnostima ispolјavanja na posebnim lokalitetima. Prihvatlјiviji je drugi stav, jer se čovečanstvo danas našlo u sveopštoj krizi i suočeno je sa mnogobrojnim problemima vezanim ne samo za prirodni već i društveni podsistem. Radi se o ugroženosti ekosistema, ali i o problemima ekonomske i socijalne prirode, u čijoj osnovi leži kriza vrednosnog sistema čoveka/društva, te se reflektuje u oblasti svesti, politike, nauke i kulture. Zapravo, čitav sistem pogleda na svet, vrednosti, društvenih institucija, ekonomskih mehani-zama, tehnoloških rešenja u svojoj međusobnoj povezanosti doveli su do disharmonije između društva i prirode.
Cilј ovog rada je da ukaže na savremene ekološke probleme današnjice, sa posebnim osvrtom na klimatske promene.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Objavio Makimikihaos 25. mart 2024.
Objavio Norma Jean 04. mart 2024.
Objavio Teodora4321 19. februar 2024.
Komentari
You must be logged in to post a comment.