Odlomak

GLOBALNE POSLEDICE U ŽIVOTNOJ SREDINI – KLIMATSKE PROMENE

UVOD

Rasprave o karakteru odnosa u sistemu “društvo – priroda” nisu novijeg datuma, mada se od sedamdesetih godina 20-og veka, intenzivnije govori o njima pre svega, zbog poremećaja izazvanih delatnošću čoveka u podistemu priroda. To je period kada se uvidelo da priroda ne može sama (samoregulacijom) da reguliše probleme izazvane antropogenim delovanjem, pre svega industrijskom proizvodnjom i da je narušavanje sistemske ravnoteže poprimilo takve razmere da se ugrožava dalјi napredak, pa čak i opstanak na Zemlјi. Zapravo radi se o narušavanju ravnoteže prirodnih podsistema nužnih za održavanje života i industrijskih, tehnoloških i demografskih potreba čovečanstva, čiju osnovu čini otuđenje čoveka od prirode koja je osnovni uslov njegovog bitisanja.
Za označavanje narušenog stanja ravnoteže u sistemu, upotreblјavaju se dva termina: kriza okoline i ekološka kriza. Pojmovi se ne isklјučuju i smatra se da problemi idu od krize okoline do ekološke krize. Međutim, termin ekološka kriza je sveobuhvatniji i uvažava čoveka kao deo prirode (deo ekosistema), u kome on (čovek) proizvodnim delanjem menja ekosisteme i uslove njihovog opstanka. Ovaj termin upućuje na povezanost prirodnih i društvenih pojave, te je adekvatniji za upotrebu u socijalno-ekološkim proučavanjima problema nastalih u funkcionisanju sistema “društvo-priroda”.
Polazeći od ekosistema, kao osnovne jedinice proučavanja u ekologiji, E. Gartner (E. Gärtner) smatra da ekološka kriza obuhvata kontinuiranu trostepenu skalu štetnog uticaja na ekosisteme. Skala počinje stupnjem koji se naziva “ekološki problemi”. U ovoj inicijalnoj fazi ekološke krize ekosistemi mogu sami da se regenerišu. Središnji deo označava se kao stepen “ugroženosti” kada je neophodna intervencija čoveka za postizanje stanja ravnoteže u ekosistemima. Skala štetnog uticaja završava se stupnjem zagađenja i ugroženosti ekosistema, kada preti opasnost izumiranja svih ili nekih vrsta živih bića i naziva se “ekološka katastrofa”.
U promišlјanjima ekološke krize značajno mesto zauzimaju stavovi o njenom lokalnom ili globalnom karakteru. U naučnoj i široj društvenoj javnosti iskristalisala su se uglavnom dva gledišta: prvo, da globalne ekološke krize nema, ali da postoje brojni lokalni ekološki problemi, odnosno da globalna kriza postoji kao mogućnost, a ne kao realnost. Drugo, da ekološka kriza postoji i ima globalni karakter sa specifičnostima ispolјavanja na posebnim lokalitetima. Prihvatlјiviji je drugi stav, jer se čovečanstvo danas našlo u sveopštoj krizi i suočeno je sa mnogobrojnim problemima vezanim ne samo za prirodni već i društveni podsistem. Radi se o ugroženosti ekosistema, ali i o problemima ekonomske i socijalne prirode, u čijoj osnovi leži kriza vrednosnog sistema čoveka/društva, te se reflektuje u oblasti svesti, politike, nauke i kulture. Zapravo, čitav sistem pogleda na svet, vrednosti, društvenih institucija, ekonomskih mehani-zama, tehnoloških rešenja u svojoj međusobnoj povezanosti doveli su do disharmonije između društva i prirode.
Cilј ovog rada je da ukaže na savremene ekološke probleme današnjice, sa posebnim osvrtom na klimatske promene.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Više u Zaštita životne sredine

Komentari