Odlomak

UVOD
Nacionalni sistem bezbednosti (NSB) je društveni sistem koji predstavlja preduzimanje odgovarajućih mera i delatnosti njegovih strukturnih elemenata radi zaštite vitalnih državnih vrednosti od postojećih i mogućih oblika ugrožavanja njihove bezbednosti. Funkcija NSB prioritetno treba da bude odgovarajuća i preventivna, ali i reaktivno efikasna. Nacionalne vrednosti bilo koje države mogu biti podložne samougrožavanju i ugrožavanju agresijom .
Nacionalna bezbednost treba da odgovori na sledeća pitanja – ko i šta se štiti i od koga se štiti? Jasno je da je predmet zaštite nacionalne bezbednosti subjekt bezbednosti, odnosno država. Ipak, to ne mora uvek biti država, možemo govoriti i o savezu država, nedržavnim subjektima bezbednosti ili međunarodnim i transnacionalnim subjektima bezbednosti. Kada postavimo pitanje “šta se štiti?”, odgovor je jedan – vitalne (državne) vrednosti, a to su suverenitet i teritorijalni integritet, politička nezavisnost, slobode, prava i obaveze građana i Ustavom utvrđeno društveno uređenje. Sve ove vrednosti štite se od subjekta opasnosti koji, baš kao i subjekt bezbednosti, može biti država ili se može govoriti o nedržavnom subjektu opasnosti.
U ovom radu konkretno ćemo se baviti sistemom nacionalne bezbednosti Republike Poljske. Poljska kao bivša članica Varšavskog ugovora ima zanimljiv sistem bezbednosti koji je zasnovan radu komunističke tajne policije. Od 2004 kada je postala članica Evropske Unije Poljska podleže sistemu zajedničke spoljno-bezbednosne politike Evropske Unije. Možemo reći ovde da je današnja bezbednosna i spoljna politika zasnovana na uticaju SAD-a i drugih zapadnih zemalja.
U narednim poglavljima, autorka rada pozabaviće se teorijskim i praktičnim fazama bezbednosnog rizika u procesu odlučivanja o upotrebi nacionalne moći, na primeru Republike Poljske.
Rad će pratiti šemu koja se nalazi na slici 1.
Slika 1.

1. Subjekt bezbednosti i subjekt opasnosti
U svakom konfliktu postoje najmanje dve strane koje odlučivanjem nastoje da postignu svoje suprotstavljene ciljeve. Međutim, u zavisnosti od mnogih okolnosti, svaka strana konstantno rizikuje. Proces otklanjanja opasnosti koji preduzima subjekt bezbednosti obavezno sadrži određeni rizik, čija veličina zavisi od mnogih okolnosti i faktora. Nosilac pretnje (ugrožavajuće delatnosti) takođe rizikuje. Na primer, ukoliko objekt napada optimalno otklanja postojeću i/ili moguću pretnju, njen nosilac trpi pasivni rizik. Međutim, ukoliko odgovor ugrožene organizacije u otklanjanju pretnje karakterišu nepredviđeni ofanzivni postupci kojima uspešno ugrožava bezbednost nosioca pretnje, u tom slučaju, agresor se suočava sa velikim rizikom. U stvari, saznaje da je prilikom planiranja ugrožavajuće delatnosti učinio rizik. Objekt bezbednosti ima centralno mesto na relaciji subjekt bezbednosti – subjekt opasnosti jer konstantno zaokuplja njihovu pažnju, čija je usmerenost različita, odnosno suprotstavljena. Bezbednija je ona strana u sukobu (manje rizikuje) koja ima potpunije informacije o protivniku i umešnije ih upotrebi prilikom donošenja i realizacije odluke.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Bezbednost

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari