Odlomak

Uvod i kratak presek

Promene koje nastaju u rečnim slivovima pod uticajem ekstremnih klimatskih događaja su višestruki. Posebno su vezane za probleme sa izvorima vode, uzajamno povezanim sa velikim brojem ekoloških i socioekonomskih sektora, koji uključuju zdravlje, javnu sigurnost, poljoprivredu, biodiverzitet, industriju, plovidbu i turizam. U skladu sa Međuvladinim Većem o klimatskim promenama (IPCC 2007), povećanje površinske temperature vode i promene u hidrološkim ciklusima bi mogli dovesti do promena u padavinskim obrascima. U nekim područjima, velike padavine mogu prouzrokovati velike poplave, dok bi u drugim područjima moglo biti manje padavina a time i više suša.
Ovaj članak sadrži procenu i standardizovanu komparativnu analizu trenutnog režima upravljanja vodama u četiri analize slučaja u tri evropska rečna sliva: u Mađarskom delu Gornje Tise, u Ukrajinskom delu Gornje Tise (Zakarpatska Tisa), u Regiji Alentejo (uključujući Rezervoar Alentejo) u Donjoj Guadiani u Portugalu, te Rivierenland u Holandiji. Ova komparativna analiza je istraživačkog smera, a sastoji se od nekoliko elemenata režima koji se smatraju bitnim u adaptivnom i integrisanom pristupu u upravljanju vodama. Istraživanje pokazuje da postoji snažna međuzavisnost elemenata režima upravljanja, te je ona stabilizujući faktor u sadašnjim režimima upravljanja. Ovo istraživanje pokazuje da je odnos između upravljanja informacijama i saradnje dvosmeran. Takođe, ovo istraživanje sugeriše da upravljanje od vrha do dna nije pravo rešenje za probleme upravljanja vodama u širim razmerama, za kompleksne sisteme višestruke upotrebe kao što su rečni slivovi. Umesto toga, ovi analizirani režimi su u procesu iznalaženja ravnoteže u upravljanju, između upravljanja od vrha na niže, i od dna na više. Na kraju, ovo israživanje pokazuje da u slivu gde je dominantan jedan ekstreman slučaj – kao suše u Alenteju (Portugal) i poplave u Rivierenlandu (Holandija) – potencijalni uticaji ostalih ekstremnih situacija su donekle zanemareni, ili se na njih ne obraća pažnja u meri koju njihova urgentnost zahteva.
Broj katastrofalnih poplava i suša prema analizi slučaja

Grafik broj 1. Broj prijavljenih katastrofalnih poplava i suša u poslednjoj dekadi na području Rivierenlanda, Alanteja, mađarskog dela Gornje Tise i ukrajinskog dela Gornje Tise. Prema podacima EM-DAT OFDA/CRED, baza podataka o međunarodnim katastrofama 2008. godine.
Na globalnom nivou, broj katastrofa uzrokovanih prirodnim pojavama, povezanim sa vremenskim uslovima kao što su oluje, poplave i suše, se više nego udvostručio tokom protekle decenije, od 175 u 1996. god. do 391 u 2005. god. (IFRC 2008.). Isti je trend primećen u analizi slučaja koji se ispituje. Poređenjem podataka protekle decenije (1997.-2006.) sa podacima iz prijašnje decenije (1987.-1996.), broj prijavljenih katastrofalnih poplava i suša se povećao. Tokom istog perioda, prosečan ukupan broj ljudi koji su pogođeni tim katastrofama svaku se deceniju povećao za 1200%, sa oko 38 000 na 480 000. U međuvremenu ukupni trošak prijavljene štete se udvostručio, sa 1,2 milijarde na 2,4 milijarde dolara. To sve pokazuje da problem poplava i suša postaje sve očigledniji, i ne sme se zanemarivati, posebno zato što klimatske promene u mnogim delovima Evrope, posebno na jugu daju intenzivnije letnje suše. Postoji i mogućnost pogoršanja, s’obzirom na potražnju za vodom zbog viših temperatura.
Povećanu učestalost i intenzitet poplava i suša, takođe potvrđuje najnoviji izveštaj Međuvladinog Veća o klimatskim promenama (IPCC, izveštaj o četvrtoj proceni 2007.) da „postoji niz višestrukih dokaza da se klimatska promena dešava sada, i da se njeni uticaji mogu sada videti“. Uticaji kimatskih promena će staviti na strogi test sposobnost upravljanja vodama u analizi slučaja, i na globalnom nivou. To zahteva, inovativne i prilagodljive načine upravljanja vodama, poznate kao „Adaptivno integrisano upravljanje vodama (AIWM)“. Ova studija preispituje ulogu AIWM u suočavanju sa uticajima klimatskih promena na poplave i suše. Pretpostavlja se da režimi sa višim AIWM nivoom, uzimaju u obzir i provode naprednije i raznovrsnije strukturne i nestrukturne mere. Odabrane su dve analize studija u slivu Tise, jer je internacionalni rečni sliv Tise smešten na granici EU, između Mađarske i Ukrajine. Time nacionalno i regionalno upravljanje vodama mogu imati različite okvire za istu reku.
Kako postoje sličnosti, tako postoje i razlike između ove četiri studijske analize, u sistemima upravljanja vodama u tim studijama, konkretno na njihovim nivoima AIWM. Zbog toga ovo istraživanje namerava identifikovati sličnosti i razlike u AIWM, otkriti opšte obrasce, i uporediti mere koje se preduzimaju oko suočavanja sa poplavama i sušama.
Karakteristike AIWM-a treba uzeti kao radne pretpostavke, budući da je promena u smeru adaptivnh sistema upravljanja još uvek spora te su time empirijski podaci i praktična iskustva vrlo ograničeni. Jedan od mogućih razloga za manjak inovacija je jaka međuzavisnost stabilizujućih faktora trenutnih režima upravljanja. Zbog toga je istraživanje neophodno za bolje razumevanje međuzavisnosti ključnih elemenata režima upravljanja vodama, i dinamike procesa tranzicije. Ovde se osvrćemo i na pitanje, pokazuje li viši nivo AIWM drugačiji rezultat u suočavanju sa poplavama i sušama, nego analize na nižem nivou AIWM-a. To će se izvršiti uvidom u strategije, te planirane i izvedene fizičke intervencije u rečnim slivovima.
Ovaj rad se fokusira na uslove i procese u upravljanju posebnim delovima rečnih slivova na nižem državnom nivou kao što su npr. komisije za vode, ali koje su delom šireg konteksta, npr. institucionalni okviri na raznim nivoima.

Adaptivno i integrisano upravljanje vodama

S očekivanim porastom ekstremnih događaja povezanih sa klimom, klimatske promene će staviti na najstrožiji test, sposobnosti upravljanja vodama u analizama slučaja. To zahteva inovativne i adaptivne pristupe upravljanja vodama kao što je AIWM. Prilagođavanje klimatskim promenama i upravljanje rizicima mora biti integrisano u planove i programe sistema upravljanja vodama, te se smatra da AIWM predstavlja dobar pristup.
Adaptivno i integrisano upravljanje vodama može se definisati kao strukturni proces unapređenja politika i postupaka sistemskog upravljanja pomoću rezultata implementiranih strategija upravljanja (Pahl-Wostl i dr. 2007.g.). Adaptivno upravljanje može bolje odgovoriti na promenljive uslove, i zahteve ekosistema, u poređenju sa tradicionalnim pristupima sistema upravljanja vodama. AIWM zahteva drugačije sposobnosti od onih u tradicionalnim oblicima upravljanja vodama, posebno kad se radi o kreiranju oblika saradnje između onoga ko upravlja vodama i interesnih grupa, o odnosima između nauke i politike, važnosti udela procesa učenja, bavljenja neizvesnostima, i procenjivanja širokog spektra mogućih mera i budućih mogućih scenarija. Stručnjaci Pahl-Wostl, Folke i dr. su istakli da je socijalno učenje potrebno da se izgradi iskustvo u hvatanju u koštac s neizvesnostima i promenama, te iatiču da „generisanje znanja samo po sebi nije dovoljno za izgrađivanje sposobnosti prilagođavanja u socio-ekološkim sistemima, kako bi se suočilo sa izazovom upravljanja dinamimom prirode“ i zaključuju da „učenje, kako održati socioekološke-sisteme u svetu koji se stalno menja, zahteva institucionalni i socijalni kontekst u kojem će se razvijati i delovati“. Društvena mreža interesnih grupa je veoma važan faktor za suočavanje sa promenama. Ove okolnosti ističu da je jedan bitan element adaptivnog upravljanja vodama, upravo struktura upravljanja. Prilagođeno upravljanje se može shvatiti kao sinteza saradničkog i adaptivnog upravljanja. (Wailand 2006.). Može se definisati kao sveukupnost međuodnosa javnih i privatnih činovnika, u cilju povećavanja kapaciteta procesa i prilagođavanja budućim promenama okoline (Huitema i dr. 2009.). Adaptivno upravljanje zavisi od institucija koje su u mogućnosti da se nose sa problemom, kompleksnostima, i novim izazovima koje donose klimatske promjene. AIWM podrazumeva stvarnu paradigmatsku promenu u upravljanju vodama, od samog predviđanja i kontrole prema upravljanju kao procesu učenja, što za cilj ima povećanje adaptivne sposobnosti rečnih slivova raznih razmera, te promenu u celom režimu upravljanja vodama.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Više u Zaštita životne sredine

Komentari