Odlomak

UVOD

Mnogi predmeti se proučavaju na različitim nivoima. Razmotrimo, na primer, slučaj biologije. Molekularni biolozi proučavaju hemijska jedinjenja od kojih su sačinjena živa bića. Drugi biolozl proučavaju ćelije koje su sastavljene od mnogih hemijskih jedinjenja, a istovremeno predstavljaju sastavne elemente živih organizama. Biolozi koji se bave evolucijom proučavaju razne vrste biljaka i životinja i njihovo postepeno menjanje tokom vekova.
I ekonomija se proućava na različitim nivoima. Možemo da proucavamo individualna domaćinstva i preduzeda. ni, možemo da proučavamo domaćinstava i preduzeca na tržištu nekih konkretnih dobara i usluga. Ili, pak, možemo da proučavamo funkcionisanje ekonomije kao celine, što u stvari predstavlja zbir aktivnosti svih ovih donosilaca odluka na svim ovim tržištima. Ekonomiska nauka se tradicionalno deli na dve velike podoblasti. Mikroekonomija proučava kako domaćinstva i preduzeća donose odluke i kako medusobno deluju na pojeđirum tržištiina. Makroekonomija proučava pojave na nivou ekonomije kao celine. Mikroekonomista može da proučava efekte kontrole visine zakupnine na stanovanje u Njujorku, dejstvo inostrane konkurencije na arneričku automobilsku industriju, U i uticaj obaveznog osnovnog obrazovanja na primanja radnika, Makroekonomista proučava efekte zajmova savezne vlade, promene koje se vremenom dešavaju u stopi zaposlenosti neke privrede, ili alternativnu politiku kojom se povećava životni standard nacije.
Mikroekonomija i makroekonomija su blisko povezane. PoŠto do promena u ukupnoj ekonomiji dolazi usled odluka miliona pojedinaca, nije moguće razumeti makroekonornske promene, a da se ne uzmu u obzir mikroekonomske odluke koje na te promene uticu. Na primer, makroekonomista može da proučava uticaj smanjenja saveznog poreza na dohodak na ukupnu proizvodnju dobara i usluga. Da bi analizirao ovu tematiku, makroekonomista mora da uzme u obzir uticaj smanjenja poreza na odiuke domacinstava u pogledu toga koliko će trošiti za dobra i usluge.
Uprkos vezi između mikroekonomije i makroekonomije, ove dve oblasti su jasno razdvojene. U ekonomiji, kao i u biologiji, prirodno je započeti od najmanjih jedinica i vršiti dalju nadgradnju. Ipak, to niti je neophodno niti je uvek najbolji način da se započne proucavanje. Biolozi koji proucavaju evoluciju u izvesnom smislu se nadgrađuju na molekularnu biologiju, pošto su živa biča sacinjena od molekula. Molekularna biologija i biologija evolucije ipak su posebne oblasti, jer svaka ima sopstvena pitanja i sopstvene metode. Slično tome, pošto se mikroekonomija i makroekonomija bave razlicitim pitanjima, one imaju drugačije pristupe i često se predaju kao zasebni predmeti.
Prvi princip ekonomije koji smo razmatrali u poglavlju jedan glasi, da ljudi moraju da vrse izbor.Uz pomoć granice proizvodnih mogućnosti ilustrujte izbor koje društvo vrši između čiste životne sredine i količine industrijskih proizvoda.Šta mislite, šta određuje,oblik i položaj granice ? Pokažite šta se dešava sa granicom ako inžinjeri konstruišu automobil koji skoro uopste ne emituje gasove.

Privreda u stvarnosti proizvodi hiljade dobara i usluga, zamislimo jednu privredu koja proizvodi samo dva dobra automobile i automobil bez gasova. Industrije automobila koristi sve faktore proizvodnje kojima ta privreda raspolaže. Granica proizvodnih mogućnosti je grafikon koji prikazuje različite kombinacije autputa u ovom slučaju, automobila i automobil bez gasa koje bi privreda mogla da proizvede pri raspoloživim faktorima proizvodnje i raspoloživom proizvodnom tehnologijom koju preduzeća mogu da koriste da bi ove faktore pretvorila u autput.
Slika 1. predstavlja primer granice proizvodnih mogućnosti. Ta privreda, kada bi svi resursi bili iskorišćeni samo u automobilskoj industriji, proizvodila bi 1.000 automobila. Kad bi svi resursi bili iskorišceni u proizvodnji automobili bez gasova, proizvodila bi 3.000 automobili bez gasova i nijedan automobil. Dve krajnje tacke na granici proizvodnih mogućnosti predstavljaju ove ekstremne mogućnosti. Kada bi podelala svoje resurse na dve industrije, privreda bi mogla da proizvede 700 automobila i 2.000 automobili bez gasova, što je na slici prikazano tačkom A.
Nasuprot tome, rezultat u tački D nije moguć, jer su resursi oskudni: privreda nema dovoljno faktora proizvodnje koji bi obezbedili taj nivo autputa. Drugim rečima, privreda može da proizvodi količine dobara određene u bilo kojoj tački na ili unutar granice proizvodnih mogućnosti, ali ne može da proizvodi one određene u tačkama izvan te granice.
Za ishod se kaže da je efikasan ukoliko privreda dobija maksimum iz svojih oskudnih resursa koji joj stoje na raspolaganju. Tačke na granici proizvodnih mogućnosti (a ne unutar nje) predstavljaju efikasne nivoe proizvodnje. Kad privreda proizvodi u nekoj od tih tački, recimo u tacki A, ne postoji način da se proizvede više nekog dobra, a da se ne proizvede manje nekog drugog dobra. Tačka B predstavlja neefikasan ishod. Iz nekog razloga, možda zbog velike nezaposlenosti ova privreda proizvodi manje nego što bi mogla sa raspoloživim sredstvima; ona proizvodi samo 300 automobiia i 1000 automobili bez gasova. Kad bi se eliminisao izvor neefikasnosti, privreda bi mogla da se pomeri iz tačke B u tačku A, čime bi povećala proizvodnju i automobila (na 700) i automobili bez gasova (na 1000).

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

  • 9 stranica
  • MAKROEKONOMIJA Branko Tesanović
  • Školska godina: Branko Tesanović
  • Skripte, Agronomija
  • Srbija,  Beograd,  UNIVERZITET U BEOGRADU - Pravni fakultet  

Više u Agronomija

Više u Skripte

Komentari