Odlomak

GRAĐEVINSKA AKUSTIKA

UVOD

Osnovna tema kojom se bavi građevinska akustika je akustički kvalitet građevinskih objekata, što je jedna od komponenti njihovog ukupnog kvaliteta. Koliki će biti značaj ove komponente kvaliteta određuju namena zgrade, odnosno njen unutrašnji sadržaj i okruženje u kome se ona nalazi. U najraširenijem pojavnom obliku zgrada, u stambenim i poslovnim objektima, akustički kvalitet je regulisan kriterijumima koji su definisani standardima. U složenim tehnološkim objektima, kao što su to na primer radio i TV centri, razne vrste sala i slično,
akustički kvalitet je jedna od centralnih tema u procesu projektovanja i izvođenja radova. On se definiše posebnim stručnim preporukama, standardima relevantnih strukovnih organizacija ili na osnovu posebno definisanih zahteva korisnika.
Generano se može reći da boravak ljudi u objektu, odnosno zahtevani kvalitet
njihovog komfora, određuje značaj akustičke komponente kvaliteta zgrade. Ljudske aktivnosti, bilo da je to stanovanje, rad ili praćenje nekih događaja, diktiraju uslove koje treba zadovoljiti da bi se moglo govoriti o akustičkom kvalitetu. U delovima objekata gde nema dužeg boravka ljudi, ili uopšte nije predviđen pristup ljudima, akustički kvalitet kao tema pri projektovanju i građenju zgrada se ne razmatra. Zbog toga je u građevinskoj akustici uveden pojam boravišne prostorije da bi se označili prostori gde je predviđeno duže zadržavanje ljudi. U stambenim prostorima to su sobe stana, a u poslovnim objektima boravišne prostorije su kancelarije. Za takve prostorije su utvrđeni akustički kriterijumi koji moraju biti zadovoljeni. Sve druge prostorije u objektima (razne pomoćne prostorije, sanitarni čvorovi, komunikacije i slično) nisu obuhvaćene akustičkim kriterijumima. Specifičnost građevinske akustike je u tome što čovekovo prisustvo u objektu, odnosno njegovo čulo sluha, u inženjerski rad pri projektovanju i izgradnji građevinskih objekata uvodi neke netehničke pojmove koji postaju osnovni kriterijum u radu.
Tako se pri definisanju građevinskog objekta kriterijumi zasnivaju na pojavama kao što su: skretanje pažnje zvukom, potrebna tišina neophodna za san, ometanje zvukovima pri radu koji zahteva koncentraciju, ometanje govorne komunikacije i degradacija razumljivosti govora ometajućim zvukovima, i slično.
U tom smislu značajno je napomenuti da je čovek u svim prilikama okružen nekim
zvukovima, samo što u mnogim okolnostima nije svestan toga. Oni su uglavnom relativno niskog nivoa energije, a postoji i pojava da se na određene vrste zvukova uvo može naviknuti tako da ih praktično ne registruje.
Svi takvi zvukovi koji stalno okružuju čoveka nazivaju se ambijentalna buka. Međutim, ambijentalna buka je ono što određuje šta će se u datim okolnostima čuti, a šta ne. Zvuci koji svojom energijom utonu ispod nivoa ambijentalne buke za čoveka su nečujni. Smanjenjem ambijentalne buke isti zvukovi će postati čujni. U ekstremno tihim ambijentima ljudski govor se može čuti i na velikim rastojanjuma, preko sto metara. Sa druge strane, na gradskim ulicama zbog saobraćajne buke razgovor i na malom rastojanju može biti otežan.
Akustički kvalitet nekog građevinskog objekta podrazumeva zadovoljenost svih
specifičnih zahteva čula sluha ljudi koji borave u njemu. Osnovna tema pri tome je
ambijentalna buka u delovima objekta gde boravi čovek, koja potiče od svih zvučnih izvora u okruženju. Budući da je akustički kvalitet relativno širok pojam, u oblasti građevinske akustike uveden je uži pojam koji se naziva akustički komfor. On podrazumeva zadovoljenost skupa elemenata akustičkog kvaliteta koji neposredno utiču na kvalitet i ugodnost boravka čoveka u radnim ili stambenim prostorijama. Akustički kvalitet kao tema građevinske fizike novija je od ostalih, klasičnih tema građevinarstva. U našoj zemlji je 1967. objavljen dokument pod naslovom ″Pravilnik o minimalnim tehničkim uslovima za izgradnju stanova″ (Službeni list SFRJ broj 45 iz 1967. godine), što obeležava početak formalne obaveze projektanata i graditelja. Danas je ta obaveza ustanovljena serijom standarda JUS pod zajedničkim naslovom ″Akustika u građevinarstvu″. U novije vreme neki do njih formirani su prevođenjem odgovarajućih ISO standarda i nose oznaku JUS ISO.
Praksa je pokazala da se u građevinarstvu od svih fizičkih fenomena koji se mogu prepoznati u okviru jednog građevinskog objekta najmanje znanja ima o zvuku, odnosno zvučnim pojavama značajnim za akustički kvalitet. Kao rezultat toga, priroda zvuka i principi zvučne zaštite bremeniti su raznim pogrešnim interpretacijama, predrasudama, zabludama. Zbog toga se prikaz osnovnih principa građevinske fizike mora zasnivati na objašnjenu osnovnih pojmova o zvuku i prikazu šireg konteksta u kome se rešavaju problemi zvučne
zaštite.

OSNOVNI POJMOVI FIZIKE ZVUČNOG POLJA
Definicija zvuka glasi: zvuk je svaka vremenski promenljiva deformacija u elastičnoj sredini. Ovo je značajno jer implicitno podrazumeva za građevinsku fiziku važnu činjenicu da je zvuk mehanička talasna pojava. Pojam zvučne energije samo je drugi naziv za mehaničku energiju oscilovanja čestica materijala koje su nekim spoljašnjim dejstvom izvedene iz svog ravnotežnog položaja koji zauzimaju u mikrosredini strukture materijala. Sticajem okolnosti čovek raspolaže čulom koje je osetljivo upravo na takvu fizičku pobudu iz vazduha. Budući
da je pojava zvuka golim okom nevidljiva, njegova mehanička priroda uglavnom nije šire poznata.
Međutim, razumevanje te činjenice veoma je značajno za pravilno sagledavanje akustičkih pojava, posebno u oblasti zvučne izolacije

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Arhitektura

Više u Fizika

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari