Odlomak

Automatsko vođenje i regulisanje suvremenih sustava

PREDGOVOR

Ovaj udžbenik u cjelini ima opšti karakter i odgovara uobičajenom sadržaju koji se izučava na tehnićkim fakultetima iz oblasti automatskog upravljanja i regulisanja.

Bez automatskog upravljanja kao savremene discipline, danas se ne može zamisliti ni razvoj drugih naučnih disciplina svih inženjerskih profila. Zbog toga je izlaganje potkrepljeno onim matematičkim aparatom koji je namjenjen onim čitaocima koji će biti u neposrednom dodiru sa zadacima analize i sinteze sistema upravljanja.

U oblikovanju materijala koristili smo dostupnu literaturu eminentnih profesora i stručnjaka iz naše zemlje i svijeta.

Zahvaljujemo se recenzentima na sugestijama i primjedbama koje su nam pomogle da poboljšamo rukopis knjige, a takođe i svima onima koji će svojim savjetima doprinjeti da se otklone nedostaci i propusti.

1.    UVOD

Kada danas govorimo o automatici i kibernetici, tada gotovo odmah pomišljamo na savremene mašine, savršene svemirske letilice, elektronske računare i robote.
Pri tome ne pomišljamo da su načela i zakoni na kojima se temelji i kibernetika i automatika, svojstveni prirodi i da su se razvijali zajedno sa razvitkom svemira i Zemlje, kao i života na Zemlji. Oponašajući prirodu, ljudi su ih tokom svog razvitka preslikavali u različite konstrukcije, da bi im služile kao sredstva za rad i olakšale život.
To saznanje prvi je oblikovao i objavio 1948. godine američki naučnik Norbert Wiener. Za njegovo djelo najvažnije je otkriće činjenice da je  za samostalno djelovanje neke pojave, bilo prirodne ili tehničke, potrebno svojstvo vođenja. Pojam je izveo od grčke reči “kibernetes”, što znači kormilar broda, voditi, upravljati, usmjeravati.
Kibernetika je nauka koja proučava proces prerade, prenosa i prijema informacija u svim dinamičkim sistemima. Dinamički sistemi za razliku od statičkih nisu u stanju mirovanja, već neprestano osciluju i mijenjaju to stanje zbog vanjskih činilaca, ili su to sistemi koji su upravljani nekom cilju :
a)    Sistemi koji se upravljaju nekom cilju, prilagođavajući se usput svim
novonastalim promjenama jesu adaptivni sistemi.
b)    Oni sistemi koji u više jednakih slučajeva odaberu većinom ispravan put su sistemi koji uče.
Proizvodni procesi su sve složeniji i brži te čovjek nije više u stanju da ih na odgovarajući način kontroliše, donosi upravljačke odluke i pravovremeno utiče na procese. Zbog toga je bilo neophodno izgraditi takva tehnička sredstva koja će djelimično ili potpuno preuzeti navedene čovjekove funkcije i obavljati ih sa većom brzinom i preciznošću. Tako dolazi do pojave upravljačkih sistema tzv. sistema automatskog upravljanja, koji svoje funkcije obavljaju automatski, bez neposrednog čovjekovog učešća. U opštem slučaju sistem automatskog upravljanja (SAU) u svom sastavu obuhvata : kontrolno-mjernu instrumentaciju, mjerne pretvarače, pojačavačke uređaje za obradu i generisanje upravljačkih signala, regulatore i izvršne uređaje koji obavljaju određene izvršne operacije.
Prema tome sistem automatskog upravljanja predstavlja skup međusobno povezanih elemenata koji zajedno obavljaju jednostavnu ili složenu operaciju upravljanja nekim objektom.

2.    AUTOMATSKO REGULISANJE

    Uvodni dio

Vođenje se ostvaruje smišljenim unutrašnjim rasporedom jedinica, pa je kao najjednostavniji takav raspored, s kojim se može ostvariti vođenje, prikazan regulacijski krug.
Regulacijski krug čine proces ili objekt, mjerni pretvarač, regulator (jedinica za vođenje) i izvršna sprava.
Za sintezu datog regulacijskog kruga, važno je proučiti proces ili objekat, odrediti njihove karakteristike izlazne i ulazne veličine, radne uslove i moguće uticaje okoline.
Tek se nakon proučavanja procesa ili objekta izaberu mjerni pretvarač, izvršni organ i regulator, pa spajaju u regulacijski krug. Podešavanjem statičke i dinamičke karakteristike regulatora postiže se željeno vladanje-ponašanje kruga, odnosno ostvarenog sistema.
Automatskim regulisanjem se najčešće vodi proces u praksi. Pri vođenju različitih procesa u industriji automatskim se regulisanjem održavaju stalnim ili mijenjaju prema određenim zakonima fizičke veličine : temperatra, pritisak, protok, visina, debljina, brzina itd.; svojstva : gustina koncentracija itd.; hemijski sastav : kiseonik, sumporni dioksid itd.
Međutim, važna je primjena automatskog regulisanja i u drugim područjima ljudskih djelatnosti. To je načelo održavanja stalne temperature i vlage u uređajima za klimatizaciju, održavanje temperature u laboratorijskim termostatima i u termostatima različitih hemijskoanalitičkih instrumenata, održavanje stalnog napona u stabilčizatorima napona itd. I savremeni kućni aparati ne bi mogli djelovati samostalno bez automatskog regulisanja.
Konačno, potrebno je istaknuti da se u živim bićima mnogi osnovni procesi održavaju regulisanjem i da su teorijske osnove i načela što ćemo i iznijeti u ovom djelu, punovažna i za biološke sisteme. Kako je ova knjiga namjenjena u prvom redu studentima tehničkih fakulteta, daćemo ovdje jedan primjer biološlkog regulacijskog kruga

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Saobraćaj

Više u Skripte

Komentari