Odlomak

UVOD

Akcionarsko društvo ili deoničarsko društvo je trgovačko društvo sa osnovnim kapitalom podeljenim na izvestan broj akcija sa jednakim iznosima. Akcionarsko društvo je pravno lice koje odgovara za svoje obaveze isključivo svojom imovinom. Pretečom savremenih akcionarskih društava smatra se Banka svetog Đorđa (it. Banco di San Giorgio), osnovana 1407. godine u Đenovi.
Akcionarsko društvo može biti otvorenog (javnog) ili zatvorenog tipa. Ako je preduzeće otvorenog tipa njegove akcije se vrednuju na berzi i preduzeće ima obavezu da javno prikazuje finansijske izveštaje. Vlasnici preduzeća su akcionari.
Organizacija akcionarskog društva je u velikoj meri propisana zakonima, a u pojedinostima njihovim statutima. Kupoprodaja akcija se vrši na tržištu kapitala:
1. na primarnom tržištu kapitala obavlja se plasman nove emisije akcija; učesnici na ovom tržištu su akcionarska društva koja izdaju novu emisiju akcija i finansijski posrednici (najčešće su to banke – investicione i poslovne);
2. na sekundarnom tržištu (berza akcija; eng. stock exchange, it. bursa) se kupuju i prodaju već izdate akcije; osnovni finansijski posrednici su brokeri i dileri;
3. na trećim tržištima posluju brokerske firme koje ne žele da plaćaju proviziju regularnim berzama; ova tržišta nisu javna i čine ih grupe preduzeća koja su manje više međusobno nezavisna.
Akcionarska društva u nazivu preduzeća imaju sufiks “a.d.

1.KRATAK ISTORIJAT I SUSTINA AKCIONARSKOG DRUSTVA
Razvoj akcionarstva počeo je veoma spontano, razvojem tržišta, tako da su prve emisije „akcija“ nastale polovinom XVI veka. Do tada su skupe trgovačke ekspedicije bile rezervisane samo za one imućne. Oni koji nisu imali dovoljno novca, umesto uzimanja kredita, emitovali su potvrde (preteče akcija) i tako prikupljali sredstva za sprovođenje skupih putovanja. Tako su kupci „potvrda“, preteče današnjih akcionara, postali i vlasnici robe koja treba da bude predmet trgovanja. Vlasnicima „akcija“ je ostalo da se nadaju očekujući dobar poslovni rezultat i tako ostvaren lični dobitak.

Smatra se da je prva firma koja je na ovaj način finsirala svoja putovanja, firma londonskog trgovaca Sebastijana Kaboa „Muscovy Company“ davne 1553 godine. Zbog rizičnosti poduhvata, Kabo je, umesto kreditnog zaduženja, odlučio da emituje akcije pojedinačne vrednosti od 25 funti i na taj način sakupi 6000 funti koje su bile potrebne za realizaciju ekspedicije kojom je želeo da pronađe severni morski put za Kinu. Sreća za akcionare, koji su na samom početku bili osuđeni na gubitak jer ne postoji severni morski put za Kinu, jeste što je Kebo nekako došao u kontakt sa Rusima i umesto trgovačkog sporazuma sa Kinom, potpisao sa ruskim carom Ivanom Groznim.

Druga trgovačka firma, mnogo veća i poznatija, koja je na ovaj način finansirala svoje pomorske ekspedicije bila je „The East Indian Company“. Ona je za 17 godina poslovanja emitovala akcije u vrednosti od 1.6 miliona funti. Prekookeanska trgovina se toliko razvila da su vlasnici akcija ostvarivali profit i do 40% godišnje. Karakteristično za obe firme je to što su vlasnici njihovih akcija bili u mogućnosti da ih prodaju mnogo pre povratkaekspedicije.
Do širenja akcionarstva dolazi u drugoj polovini XVIII veka, posredstvom industrujske revolucije, kada su posredstvom akcija prikupljen neophodna sredstva za osnivanje prvih preduzeća u industriji, što je bila inicijalna kapisla i za druge grane – saobraćaj, rudarstvo,finansije.

Jedan od osnovnih razloga začetka akcionarstva, odnosno emitovanja akcija, jeste prikupljanje manjih suma kapitala koje su se nalazile u više ruku, kako bi se ta sredstva koncentrisala radi finansiranja skupih projekata. Drugi razlog je što se akcijama premošćava vremenski period od ulaganja do profitiranja, odnosno, mogućnost dalje prodaje akcija. Glavna karakteristika akcija je u tome što kupovinom kupujem i udeo u vlasništvu firme sa svim rizicima i benefitima ali bez naše direktne odgovornosti. Takođe akcionari nikako ne mogu izgubiti više od onoga što su uložili, za razliku od duga gde je dužnik odgovoran cijelom svojom imovinom.
Danas je ovaj vid organizovanja i prikupljnja sredstava široko rasprostranjen, a akcionarska društva se dele na dve vrste, zatvorena ili privatne korporacije i otvorena ili javne korporacije. Zatvorena akcionarska društva se neretko sastoje od manjeg broja akcionara i postoje ograničenja u prometu akcija, a akcijama se ne trguje na berzi. Na drugoj strani se nalaze otvorena akcionarska društva gde ne postoji ograničenje u prometu i njihovim akcijama se slobodno trguje na berzanskom i vanberzanskom tržištu.

Jedan od razloga dominacije akcionarstva je i to što životni vek organizacije nije povezan sa životnim vekom vlasnika, što je slućaj kod nekih drugih oblika vlasničkih preduzeća. Takođe i lakši pristup finasnijskom tržištu i veće mogućnosti sakupljanja kapitala su odgovorne za njegovo održavanje i rast.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari