Odlomak

Uvod
Svaka neizvjesna činjenica u bankarskom poslovanju, kao uostalom i u drugim oblicima ekonomske aktivnosti, predstavlja rizik. ‘Rizik je činjenica čija realizacija ima direktan ili indirektan utjecaj na rezultate i neto položaj’. S obzirom na specifični poduzetnički karakter banaka i na činjenicu da one posluju specifičnom robom – novcem, određivanje rizika u ovim institucijama mora biti uže postavljeno. Imajući to u vidu rizik možemo odrediti kao: ‘vjerojatnost gubitka (smanjenje dobiti) nastalu kao rezultat djelovanja neizvjesnih događaja u poslovanju banaka’. Pri tome treba promatrati cjelinu bankarskog poslovanja: ali osnovni izvor rizika je u osnovnoj bankarskoj funkciji – posrednika između ekonomskih agenata koji imaju financijske viškove i onih koji su u deficitu.
Upravljanje rizikom svake banke u tržišnim uvjetima je složen proces. Od kvalitete cjelokupnog pristupa upravljanju bankom, podrazumijevajući tu i faktore eksterne sredine, ovisi povjerenje javnosti u bankarski sistem, pa dijelom i bonitet pojedine banke. ‘Zdravlje’ banke u mnogome ovisi od toga koliko menadžment banke uvažava principe upravljanja rizikom banke i u kojoj mjeri je izgradio vlastite metode i tehnike koje primjenjuje u procesu upravljanje rizikom banke.
Ne može biti povjerenja javnosti u banke ako se javno ne zna kolika je neto vrijednost banke, kakva je stabilnost njene zarade i kakva je kvaliteta njenih informacija. Ključne performanse banaka moraju biti pouzdane i javno objavljene. Kao i u svim razvijenim tržišnim privredama, netko mora vršiti nadzor nad bankama odnosno vršiti superviziju i monitoring. Naravno, banke ne treba ekonomski sputavati, ali treba izgraditi efikasne mehanizme monitoringa tekućeg poslovanja.
1. Rizici u poslovanju banke
Različite su mogućnosti podjele rizika u poslovanju banaka. Podjela i grupiranje rizika nije nimalo jednostavna činjenica, s obzirom na praktički neiscrpan broj izvora rizika. Obično se kao osnova promatranja rizika uzima funkcionalni princip, tj. vezivanje rizika za pojedine globalne aktivnosti banaka, što omogućava grubu podjelu rizika koja dozvoljava kombinacije i podpodjele za potrebe istraživanja ili potrebi za praktičnim djelovanjem (identifikacija i zaštita od rizika). Naravno, ovakvo agregirano promatranje rizika je prije instrument za podršku poslovnim odlukama managementa banaka i ne ukida potrebu da se u konkretnom poslovanju aktivno odnosi prema svakom pojedinačnom riziku.
Koliko je važno upravljanje rizicima vidimo iz Zakona o bankama prema kojemu je: Banka dužna kontinuirano obavljati mjerenje, procjenu i upravljanje svim rizicima kojima je u svom poslovanju izložena. Kriterije, način i postupke mjerenja, procjene i upravljanja rizicima, banka je dužna propisati svojim općim aktima, koji moraju biti usklađeni s propisima, standardima i pravilima struke, ovisno o bankovnim i drugim uslugama koje banka obavlja’.
Rizici kojima je banka izložena u svom poslovanju i za koje minimalno moraju biti propisani postupci mjerenja, procjene i upravljanja rizicima jesu:
1) rizik likvidnosti,
2) kreditni rizik,
3) kamatni, devizni i ostali tržišni rizici,
4) rizici izloženosti prema jednoj osobi,
5) rizici povezani s kapitalnim ulaganjima, ulaganjima u nekretnine i drugu trajnu imovinu,
6) rizici neispunjenja obveza druge ugovorne strane povezani s državom podrijetla druge ugovorne strane,
7) operativni rizik, uključujući rizik koji proizlazi iz neadekvatnog upravljanja informacijskim i pridruženim tehnologijama,
8) ostali rizici (Mujačević, 2004).
U globalu se može izvršiti podjelu rizika na 5 osnovnih vrsta rizika:
– kreditni rizik;
– tržišni rizik u koji spadaju: rizik kamatne stope, valutni rizik, rizik ulaganja u vlasničke vrijednosne papire i robni rizik;
– rizik likvidnosti;
– operativni rizik i
– ostali rizici.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari