Odlomak

1. UVOD

Prije nego što detaljnije objasnimo termin-obveznice, potrebno je najprije razjasniti pojam hartija od vrijednosti. Hartije od vrijednosti su pisane isprave o određenom imovinskom pravu koje je moguće ostvariti na osnovu vlasništva nad istim. Pra početke hartija od vrijednosti možemo naći još u Vavilonu (VII vijek prije nove ere). Razvojem robno-novčane privrede i hartije od vrijednosti postaju predmet trgovanja na posebnom tržištu.
Pojam obveznica se najčešće koristi za označavanje svih instrumenata duga. Obveznice su vrijednosni papiri s unaprijed određenim rokom dospijeća koji, po pravilu, nije kraći od deset godina, iako se mogu emitovati i s kraćim rokom dospijeća.
Hartije od vrijednosti možemo klasifikovati prema različitim kriterijumima:
a) po ročnosti na kratkoročne i dugoročne,
b) prema pravu koje nose na dužničke i vlasničke i dr.
Dugoročne hartije od vrijednosti su akcije i dugoročne obveznice, dok su kratkoročne hartije od vrijednosti uglavnom instrumenti duga.
Obveznice su dužničke hartije od vrijednosti kojima se dužnik (zajmoprimac) obavezuje da će vratiti zajmodavcu (investitoru) pozajmljeni novac i platiti kamatu za određeni vremenski period.
Drugim riječima, obveznice su dužničke hartije od vrijednosti kojima se njihov emitent (u ovom slučaju država) obavezuje da vlasniku obveznice (odnosno deviznom štediši) isplati o roku dospijeća iznos koji je na njima naznačen.

2. POJAM OBVEZNICA

Obveznica je dugoročni dužnički vrijednosni papir. To je dužnički financijski instrument jer kupac obveznice (na primarnom tržištu) posuđuje iznos na koji obveznica glasi njezinu izdavatelju (emitentu obveznice). Izdavatelj obveznice “obećava” tijekom utvrđenoga vremenskog razdoblja imatelju obveznice (vlasniku) godišnje plaćati utvrđeni iznos kamata, te o dospijeću obveznice i iznos na koji obveznica glasi. U biti, riječ je o klasičnom kreditnom odnosu između izdavatelja i kupca obveznice. Međutim, za razliku od klasičnog kredita, dužnički financijski instrument može biti kupljen ili prodan na sekundarnom tržištu.
Naime, obveznica je upravo kredit kojim se namjerava trgovati. Iznos kredita odnosno obveze izdavatelja jest tzv. nominala obveznice. To je iznos koji se izdavatelj obvezao platiti o dospijeću obveznice, odnosno iznos na koji obveznica glasi. Kao što se na svaki drugi kreditni aranžman plaća kamata, tako se i obveznice izdaju uz određenu kuponsku kamatu (nominalnu kamatnu stopu) koja je uglavnom određena općim tržišnim uvjetima u vrijeme primarne emisije. Jednom utvrđena, kuponska kamata vrijedi za cijeli životni vijek obveznice. Spomenimo ipak da postoje i obveznice čija se kamatna stopa tijekom njezina trajanja mijenja (obveznice s promjenjivom kamatnom stopom), pa čak i obveznice koje ne nose “klasične” kamate (tzv. obveznice bez kupona) već se izdaju ispod nominale za iznos kamata.
Vrijeme otplate glavnice naziva se dospijećem obveznice. Otplata obveznice može biti jednokratna, tj. cjelokupna se glavnica (iznos na koji obveznica glasi) može isplatiti o dospijeću obveznice, dok je isplata kamata periodična. Suprotno tome, pri serijskim (anuitetnim) otplatama kamate i glavnica isplaćuju se određenom dinamikom.
Obveznice su pogodan oblik ulaganja za investitore s visokim stupnjem averzije prema riziku te za smanjenje ukupnog rizika pri strukturiranju portfelja. Naime, obveznice, za razliku od dionica, nose svojim vlasnicima fiksne prinose – kamate.
Također, u hijerarhiji raspodjele poslovnog rezultata poduzeća i njegove likvidacijske mase imaju nadređeni položaj u odnosu na vlasnike dionica, odnosno poduzeća imaju legalnu obvezu isplate tražbina iz obveznica prije bilo kakvih isplata vlasnicima tvrtke koja ih je emitirala.
U slučaju državnih obveznica, riječ je o vrijednosnim papirima vrlo visoke sigurnosti s obzirom na to da za isplatu potraživanja po tim obveznicama jamči država.
Obveznice sa aspekta zakona se definiše kao pisana isprava kojom se njen izdavalac obavezuje da će vlasniku obveznice isplatiti, dinamikom naznačenom u obveznici, iznose novčanih srdstava naznačenih u obveznici. Ovom definicijom određeno je vlasništvo obveznice, kao i obaveza vraćanja primljenih sredstava. Vlasnik može biti fizičko ili pravno lice ili, pak, obveznica može glasiti na donosioca. Obaveza vraćanja sredstava može biti utvrđena u jednom momentu, odmosno jednokratno ili višekratno (godišnje, polugodišnje, mjesečno).

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari