Odlomak

1.    Geneza i razvoj nauke o bankarstvu

Nauka o bankarstvu predstavlja sastavni deo nauke o finansijama. Geneza nauke o bankarstvu počiva na razvoju bankarskih poslova koji su bili karakteristični za društveno-ekonomski i privredni razvoj pojedinih zemalja sveta.
Istorijski podaci pokazju da su se u Vavilonu od 7- 5 veka p.n.e. pojavile privatne kuće u kojima su se obavljali poslovi tezaurisanja (zaloge i čuvanja predmeta i robe). Tezauri su preuzimali robu u skladište, čuvali je određeno vreme uz odgovarajuće naplate. Vlasnici robe su dobijali potvrde ili priznanice sa kojima su mogli dalje trgovati.
Prvi veći menjački poslovi vezani su za antičku Grčku. Ovi poslovi su činili temelj daljeg razvoja metalnog novca. Ukoliko su menjači istovremeno obavljali poslove zajmodavaca oni su nazivani trapezarima.
Razvojem Rimske imperije pojavljuju se novi bankarski poslovi vezani za depozite ili kredite. Banke su nazvane argentarius, što znači da su u pitanju osobe koje su preuzimali depozite i štedne uloge, a za uzvrat odobravale kredite i posredovale u novčanom prometu. Preko njih se razvijao trgovački, novčani i zelenaški kapital.
Početkom srednjeg veka dominantni su bili menjački poslovi uz pojavu falsifikata monete. Kreditni poslovi su sve više bili praćeni trgovačkim transakcijama. U ovom periodu se pojavljuju prve menice koje su bile u funkciji instrumenta plaćanja.
Početkom 14 veka pojavljuju se prve nezavisne novčane ustanove (bankarske institucije) komercijalnog i emisionog tipa. Tokom 18 i 19 veka organizovane su veće bankarske institucije privatnog vlasištva i javnog privatnog vlasništva. Mnoge od bankarskih institucija su doživele bankrotstvo, ali su ostavle trag u razvoju bankarskih poslova. Daljim razvojem bankarskih institucija svaka nacionalna država je pristupila formiranju sopstvene emisione (centralne) banke i razvoju sopstvene bankarske infrastrukture.
Razvojni put domicilnog bankarstva ima svoje specifičnosti u odnosu na zemlje tržišne ekonomije. Prva periodizacija razvoja domicilnog bankarstva se pojavljuje 1883 godine kada je osnovana privilegovana banka Kraljevine Srbije i to kao emisiona banka.
Razvojni put domicilnog bankarstva se može podeliti u 3 etape:
1. etapa se odnosi na razvoj bankarstva u vreme Kraljevine Srbije i u vreme prve Jugoslavije (sve do završetka Drugog svetskog rata) Ova etapa razvoja karakteriše državno i privatno bankarstvo uz prisustvo emisione (centralne) banke. U tom periodu dominantne su bile: trgovačka banka, privilegovana agrarna, državna hipotekarna banka, poštanska štedionica, zanatska banka.
2. etapa se odosi na razvoj bankarstva od druge Jugoslavije 1945 god. pa do uspostavljanja treće Jugoslavije 1992. U ovoj etapi stvara se socijalističko jugoslovensko bankarstvo. Izvršena je reorganizacija jugoslovenskog bankarskog sistema. Donošenjem uredbe o likvidaciji privatnih kreditnih ustavnova 1949 god. prestalo je da radi 819 privatnih banaka. Posle Drugog svetskog rata formiraju se po republikama zemaljske banke koje se nazivaju i privrednim bankama. One prikupljaju slobodna novčana sredstva, odobravaju kredite za finansiranje izgradnje određenih objekata bez obaveze vraćanja kredita. U tom periodu organizovane su i samostale lokalne bake u obluiku gradskih štedionica i komunalnih banaka.
U periodu od 1952-1954 dolazi do fuzije svih banaka u jedinstvenu narodnu banku FNRJ, tako da ona postaje monobanka. Narodna banka FNRJ je predstavljala jedinstvenu banku univerzalnog tipa koje je obavljala emisionu, depoitnu i kreditnu funkciju. Ona je bila u pravom smislu reči monopolistička kreditna- novčana institucija.
70-ih godina stvoren je sistem narodnih banaka (republike i autonomnih pokrajina) koje su zajedno sa centralnom bankom predstavljale ustanove jedinstvenog moneternog sistema. Formirane su male teritorijalne osnovne banke koje nisu imale dovoljan finansijski potencijal. Udružene banke su predstavljale oslonac domicilnog bankarskog sistema.
3. etapa se odnosi na razvoj bankarstva od formiranja treće Jugoslavije i donošenja Zakona o bankama i drugim finansijskim institucijama 1993 godine,  pa do današnjih dana. Ovim zakonom su stvoreni uslovi da se banke osnivaju kao akcionarska društva i za njih je bilo karakteristično da su samostalno obavljale svoju delatnost. Početkom 2001 god. pojavljuju se i strane banke. Odlukom centralne banke ukidaju se 4 velike banke (Beogradska banka, Beobanka, Investiciona banka i Jugobanka) sa obrazloženjem da neispunjavaju uslove poslovanja. Pojavljuje se Nacionalna štedionica.

2.    Karakteristike banaka kao finansijskih institucija

Pojam banka potiče od latinske reči banco što znači klupa, tezga ili bankarki šalter koja je postavljena na ulici, na nekom trgu ili sajmu.

Banke imaju sličnost sa privrednim preduzećima jer predstavljaju samostalne privredne subjekte koji teže da prihodima pokriju rashode i da maksimiziraju svoj profit. Za razliku od privrednog preduzeća banke profit stiču uz strogu kontrolu države, jer posluju tuđim sredstvima. Za privredna preduzeća je karakteristično da zarađuju na direktnim ulaganjima, dok banke pretežno zarađuju na razlici između aktivne i pasivne kamantne stope. Banke istupaju na tržištu i kao primaoci i kao davaoci kredita, što nije slučaj kod drugih fin. institucija.

Bliže određivanje pojma banke moguće je definisati analizom 4 kriterijuma:
1.    da li finansijska institucija učestvuje u kreiranju novca
2.    da li se fin instit. Bavi profesionalno uzimanjem i davanjem kredita (dugoročnih i kratkoročnih)
3.    da li fin. Instit. Predstavlja značajan finansijski oslonac za ostvarivanje tekuće ekonomske i razvojne politike zemlje
4.    da li je fin. Instit. U mogućnosti da razvija i unapređuje platni promet i ubrzava cirkulaciju novčanih sredstava

Banka predstavlja posebnu finansijsku instituciju u okviru monetarno kreditnog sistema, koja se profesionalno bavi uzimanjem i davanjem kredita (dugoročnih i kratkoročnih) i posedovanjem u postupku plaćanja klijenata banke.

Karakterista centralne banke jeste da pored uzimanja i davanja kredita ona obavlja poslove kreiranja novca i poslove finansijskog posredovanja. Poslovi kreiranja novca odnose se na izdavanje novčanica i stvaranje bankarskog i depozitnog novca.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Skripte

Komentari