studenti
Mesto za uspešne studente

Biljna virologija i fitopatogene bakterije

VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 0.0/5 (0 votes cast)

Skripta je sastavljena od predavanja dr. sc. Edyte Đermić i odabranih sadržaja iz fitopatološke literature. Sadrži poglavlja o općoj i specijalnoj biljnoj virologiji i bakteriologiji.

Laboratorijske tehnike i uvjeti rada

Sve biljne patogene dijelimo na stanične (imaju staničnu građu)- to su gljive i bakterije i bezstanične patogene- viruse i subviralne patogene.

Uvod: osnovne laboratorijske tehnike

Prilikom laboratorijskog rada s biljnim patogenima važno je održavanje sterilnosti i pravilno skladištenje kemikalija. U laboratoriju se koriste laboratorijski pribor te stakleno i plastično posuđe. Dio posuđa i pribora nije moguće koristiti višekratno te se ono nakon upotrebe odbacuje, a ako je kontaminirano (kemijski ili biološki), sprema se na posebno odlagalište.
Kako bi se održali sterilni uvjeti, provodi se sterilizacija posuđa, pribora i hranidbenih podloga. Po potrebi, neke radnje se vrše u laminaru. Laminar je radni ormar s protokom sterilnog zraka. Sterilizacijom se uništavaju vegetativni i sporogeni mikroorganizmi i virusi. Od fizičkih metoda sterilizacije provode se suha sterilizacija i autoklaviranje. Autoklaviranje predstavlja metodu vlažne sterilizacija pregrijanom vodenom parom. Provodi se u hermetički zatvorenom uređaju autoklavu, najčešće pri temperaturi 121°C i tlaku 1bar. Od kemijskih sredstava za dezinfekciju se najčešće koriste NaOH i deterdženti. Određene tehnike zahtijevaju provođenje pokusa za koje je potrebno osigurati i laboratorij, ali i uzgajalište biljaka.

Opća virologija – Morfologija virusa

Budući da virusi nemaju staničnu građu, njihovo tijelo zovemo česticom.

Kako im je veličina manja od valne duljine svjetlosti kojom ih se promatra, nisu vidljivi svjetlosnim, već samo elektronskim mikroskopom. su nukleoproteinske submikroskopske infektivne čestice (makromolekule) tj. genetički elementi koji mogu egzistirati i izvan stanice, ali za replikaciju moraju biti u živoj stanici domaćina. Obligatni su stanični paraziti. Trenutno je poznato oko dvije tisuće virusa, od čega gotovo polovica uzrokuje bolesti bilja. Virusnu česticu sposobnu za ostvarivanje infekcije nazivamo virion, tj. virion je infektivna virusna čestica. Sve virusne čestice nisu virioni.

Nukleinska kiselina čini 5-40% građe virusne čestice, dok ostatak od 60-95% ide na proteine. Anizometrični virusi imaju niži udio nukleinske kiseline u svojoj građi prema izometričnima. Virusi mogu imati i RNA i DNA, ali uvijek samo jedan tip molekule.

Po građi razlikujemo četiri tipa virusnih čestica (slika 3):

a) anizometrični (izduženi, filamentozni). Postoje tri tipa ovakvih virusa:
• štapićasti. Npr: virus mozaika duhana (TMV) 300×18 nm
• nitasti (vijugavi). Npr: virus mozaične patuljavosti kukuruza
• baciliformni, zaobljeni na oba kraja, ili samo na jednom (tada kažemo da liče na puščano zrno).
Npr: virus nekrotskog žućenja brokule
b) izometrični (sferični, kuglasti, poliedrični). Obično su ikozaedri.2
• manji, promjera 20-35 nm. Npr: virus mozaika krastavca (CMV) Veličina im se izražava promjerom. Oko 80% ovih virusa ima promjer oko 30 nm. Razlikujemo dva tipa:
• veći, promjera 60-110 nm. Npr: virus brončavosti rajčice (TSWV)
c) multikomponentni (Slika 4) (mogu biti anizometrični i izometrični). To su virusi kod kojih je genom podijeljen na dijelove koji su pakirani u zasebne čestice. Npr. virus mozaika krastavca(CMV), virus šuštavosti duhana (TRV), virus mozaika vigne, v. mozaika lucerne,…). Podijeljenost genoma je prednost jer omogućuje nastanak novih virusnih sojeva. Olakšano je fenotipsko miješanje različitih virusnih sojeva, manje nukleinske kiseline i manje virusne čestice su stabilnije od velikih
. Oko 30% biljnih RNA virusa ima podijeljeni genom.

Nastavi sa čitanjem..
Ključne reči Ključne reči: , , ,

Ostavite komentar

Morate biti ulogovani da biste komentarisali.