Proizvodnja biljaka u zaštićenom prostoru
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Seminarski radovi, Skripte, Agronomija, Ekologija, Poljoprivreda/Šumarstvo
Objavio jdbfidkdbdn 15. decembar 2014. Prijavi dokument
Diaporthe phaseolorum var. sojae – Epidemiologija
Gljive iz roda Diaporthe značajni su paraziti soje (Glycine max. (L.) Merr.) u gotovo svakoj oblasti gde se ova biljna vrsta gaji (Sinclair, 1999. loc. cit. Vidić, Jasnić i Petrović, 2011.). Vrsta Phomopsis sojae, odnosno njen teleomorfni stadijum – Diaporthe sojae (Lehman, 1922, 1923.) prouzrokuje palež mahuna i stabla soje. Ova gljiva formira piknide na zaraženim delovima biljaka u grupama u stromi. U piknidima se, na nerazgranatim konidioforama obrazuju dve vrste konidija – α i β piknospore. D. phaseolorum var. sojae formira peritecije retko, i to uglavnom pojedinačno u stromama, na prezimelim žetvenim ostacima soje (Vidić i sar., 2011.).
U toku vegetacije, gljiva se širi askosporama i α piknosporama, a β piknospore nisu sposobne da klijaju i ostvare zarazu. Piknospore tipa α i askospore ostvaruju zarazu tako što klijaju u kapima vode na biljnim organima. Primarne zaraze često nisu izražajne, kao ni širenje parazita u prvom delu vegetacije biljaka. Patogen prezimljava u obliku micelije, piknida i peritecija u zaraženim biljnim ostacima (F. Balanž, J. Balanž, Tošić, Stojšin i Bagi, 2010.). U proleće se na prezimelim biljnim ostacima obrazuju masovno piknidi, a iz njih se izlučuju konidije u vidu sluzaste mase. Konidije zahvataju kišne kapi i vetar, one bivaju odnešene na biljke u blizini i tu vrše infekciju. Simptomi na stablu i granama su vidljivi sa početkom fiziološke zrelosti istih. Odmah posle formiranja mahuna one mogu biti inficirane, ali se najveći broj infekcija dešava posle fiziološke zrelosti mahuna (Kulik i Sinclair, 1999; loc. cit. Vidić i sar., 2011.).
Žetveni ostaci predstavljaju glavni izvor primarnih infekcija, a jako važan element u prenošenju ovog patogena na velike udaljenosti jeste zaraženo seme (Vidić i sar., 2011.). Gljiva kolonizuje kako zrela, tako i nezrela tkiva semena soje, sa ili bez vidljivih simptoma (Roy and Ratnayake, 1997; loc. cit. Begum, Sariah, Zainal Abidin, Puteh and Rahman). Zaraženo seme izgleda plesnivo, ispucalo i manje je, a sve ovo smanjuje kvalitet semena pri vlažnim i toplim vremenskim uslovima (Wrather and Sweets 1998; loc. cit. Jackson et al 2005; loc. cit. Begum et al., 2008.). Iz zaraženog semena se razvija mlada biljka koja pokazuje simptome bolesti na hipokotilu i kotiledonima. Zatim se, u toku vegetacije, gljiva širi na stablo, potom i na mahune soje. Povoljni uslovi za širenje bolesti u usevima soje se stvaraju posle cvetanja i stvaranja mahuna (Balanž i sar., 2010.).
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio AleksaJocicc 13. mart 2024.
Objavio MilaSibul 25. novembar 2023.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Komentari
You must be logged in to post a comment.