Odlomak

1.0. Uvod
Tema našeg seminarskog rada je „ Ekološko obrazovanje“. U prvom dijelu rada smo obradili pojam ekološkog obrazovanja, te metodologiju i cilj samog istraživanja. Zatim smo obradili ekološko obrazovanje u različitim stadijima ljudskog života, počevši od ranog djetinjstva, obrazovanja kroz školu pa do ekološkog obrazovanja odraslih. U zadnjem dijelu rada smo obradili važnost ekološkog obrazovanja te prednosti koje dobivamo ekološkim obrazovanjem ljudi.

2.0. Pojam ekološkog obrazovanja

U formiranju ekološke kulture savremenog čovjeka važnu ulogu ima sistem ekološkog obrazovanja i vaspitanja. On se nalazi u procesu stvaranja, a njegova neophodnost više je nego očevidna. Ekološko obrazovanje predstavlja shvatanje problema opšte ekologizacije materijalne i duhovne djelatnosti društva. Široki dijapazon ekološkog obrazovanja omogućava neophodnu sintezu znanja, umijenja i navika iz prirodnih i društvenih nauka. Obrazovno – vaspitni proces u funkciji zaštite i unapređivanja životne sredine predstavlja svjesno i plansko razvijanje znanja o čovjekovoj sredini u toku čitavog života, koje ima za cilj razvijanje svijesti o osnovnim karakteristikama čovjekove sredine, odnosa u njoj i odnosa prema njoj, na osnovu koje će čovjek težiti očuvanju i unapređivanju sredine. Ekološko obrazovanje treba da pruži veoma sigurna znanja o osnovnim ekološkim pitanjima savremenog društva, razvija kritički stav prema rastućoj degradaciji životne sredine i ukazuje na neophodnost racionalnog korištenja prirodnih resursa. Osnovno načelo eko-obrazovanja i vaspitanja izraženo je u zahtjevu da ekološko obrazovanje ne bude samo informisanje o eko-činjenicama, da znanja koja učenici stiču budu samo na nivou obaveštenosti, već da čitav život u obrazovnim ustanovama bude u adekvaciji sa ekološkim zahtjevima. Ekološka svijest se ne sastoji samo od znanja, već i od emocionalno-voljnih komponenata koje je vrlo bitna, jer znanja bez uvjerenja i praktične djelatnosti ne znače mnogo. Ekološko obazovanje i formiranje ekološkog načina mišljenja započinje u najranijoj mladosti, pa je, otuda veoma značajna uloga obrazovno-vaspitnih organizacija na svim nivoima sticanja znanja (osnovno-školsko, srednje i visokoškolsko). Zato je zadatak vaspitanja i obrazovanja sticanje znanja, kako bi generacijama koje stasavaju i koje su u punoj aktivnosti na rešavanju problema čovjekove sredine imali sistmatizovana znanja o savremenim problemima čovjekove sredine, o karakteru i suštini opasnosti ugrožene sredine; o načinu otklanjanja negativnih posljedica narušene ekološke ravnoteže.
Da bi se moglo od čovjeka očekivati i zahtijevati ekološko ponašanje potrebno ga je prethodno obrazovati, što se može jedino uvođenjem ekoloških sadržaja u sve nivoe obrazovnog sistema vaspitanja i obrazovanja.

3.0. Činioci i izvori eko-znanja
Sa aspekta potreba zaštite životne sredine, neophodno je odgovoriti na pitanje: Koji faktori, koliko i kada doprinose cilju izgradnje ekološki odgovorne ličnosti?
Veoma je važno kako pojedinac vidi doprinos pojedinih faktora u ostvarivanju ciljeva i zadataka koji se postavljaju kao zahtjevi i potrebe očuvanja zdrave i kvalitetne životne sredine. Posebno su interesantni faktori koji su u vezi sa postignućem u eko-vaspitanju i obrazovanju u formiranju ekološke svijesti i kulture učenika, a to su: porodica, dječiji vrtić, škola, fakultet, kasarna, preduzće, društvene organizacije i dr. Porodica je značajan faktor vaspitanja mladih, koja u načelu djeluje pozitivno i u smislu razvoja ekoloških vrijednosti svojih članova. U njoj se izgrađuje formalistički odnos u ostvarivanju brige o neposrednoj okolini. Porodica je najuža socijalna grupa koja ostvaruje opšte stanje o egzistenciji i drugim važnim potrebama ličnosti. Osnovni metod djelovanja u porodici je lični primjer, gdje djeca uče spontano. Takvi uticaji na mlađe članove porodice su trajnijeg karaktera. Vršnjačka grupa, je uz porodicu, značajan faktor društvene svijesti mladih. Ona u nekim uticajima nadmašuje porodicu i školu. Vršnjaci su potencijalno bliski jedan drugome. Oni imaju istovjetne stavove u ocjeni društvenog položaja njihove generacije. Potrebno je sagledati vrijednosti svijeta mladih, njihove potrebe i načine na koje gledaju na probleme ugrožavanja životne sredine, kako bi se oni angažovali na zaštiti i unapređivanju zaštite životne sredine. Ekološko obrazovanje zahtijeva različite izvore znanja. Koji izvor znanja će biti favorizovan zavisi od nastavnika koji rukovodi vaspitno-obrazovnim procesom. Izdvajamo sljedeće izvore znanja:
• Neposredna stvarnost – podrazumijeva konkretnu životnu sredinu u kojoj učenik egzistira. To je porodični dom, obdanište, škola, fakultet,kasarna, šira urbana ili ruralna sredina. Ona igra važnu ulogu u formiranju ekološke svijesti, mada je u mnogome prepuna neekološkog, ali su znanja usvojena posredstvom nje najkvalitetnija;
• Tekstualni materijali – školski udžbenici, beletristikčka izdanja, pripovijetke, romani i sl.
• Školski udžbenici su osnovni izvor, ali su u ekološko-vaspitnom pogledu nedovoljno usklađeni sa programima rada, ekološki sadržaji u njima su nedovoljno i nefunkcionalno zastupljeni;

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari