Odlomak

Uvod
Ishrana je nesumljivo jedan od najvažnijih spoljnih činilaca koji uslovljavaju dobro ili loše zdravlje i utiču na radnu sposobnost i dužinu ljudskog života. Poznavanje i razumna primena savremenih znanja o ishrani omogućavaju nam da svesno utičemo na životne procese u našem organizmu. Danas smo u stanju, ne samo da nabrojimo koji su sastojci hrane potrebni našem telu, već i u kojoj količini i u kakvom obliku ih ono najbolje iskorišćava.
Sva živa bića imaju primarni nagon za hranom. Pod hranom podrazumevamo hranljive materije koje čovek uzima od biljnih i životinjskih proizvoda, kao i mineralnog dela sveta, radi održavanja života i radne sposobnosti. Vrlo je široka raznolikost u sastavu hrane ljudi s obzirom na mogućnosti, ukus, navike, klimu i dr. Ljudska hrana sastavljena je od hranljivih materija, tj. od onih jedinjenja koja se mogu izdvojiti iz namirnica biljnog i životinjkog porekla u čistom stanju a služe za ishranu. Hranljive materije, osim vode i kiseonika, jesu belančevine, masti, ugljeni hidrati, organske kiseline, vitamini, mineralne materije.
 

 

 
1.    Životne namirnice
Pod životnim namirnica se podrazumeva sve što se upotrebljava za hranu i piće u prerađenom ili neprerađenom stanju. U životne namirnice spadaju i začini,boje i sve druge materije ( aditivi ) koje se dodaju namirnicama radi konzervisanja,obogaćivanja ili popravke organoleptičkih svojstava.
Namirnice mogu biti:
•    Biljnog porekla ( žitarice, voće, povrće )
•    Životinjskog porekla ( meso, riba, jaja, mleko i dr. )
•    Mineralnog porekla ( kuhinjska so )
•    Sintetičkog porekla ( vinobran i mnogi drugi aditivi)

 

 

1.1  Izvori zagađivanja životnih namirnica
Zagađivanje nije jednostavno, ne potiče iz jednog izvora, već je kompleksno i može da obuhvati više različitih zagađujućih materija istovremeno. Takvo stanje naročito je izraženo u gradskim i industrijskim područijima.
Primenom savremenih agrotehničkih mera, čovek ulaže velike napore kako bi povećao prinose, poboljšao kvalitet ili zaštitio namirnice od štetočina. U tu svrhu se koristi veliki broj raznovrsnih hemijskih supstanci. Osim toga, veliki broj istih supstanci dospeva u namirnice iz zagađene životne sredine, tj. iz pojedinih njenih komponenata ( zemljišta, vode i vazduha ). Nagomilavanje hemijskih supstanci i drugih štetnih agenasa u hrani ( patogenih mikroorganizama, radioaktivnih supstanci… ) dovodi do njenog sve češćeg zagađivanja sa višestrukim štetnim posledicama po čoveka i životinje.
Prema prirodi zagađujućih materija, razlikuje se:
•    Hemijsko zagađivanje
•    Radioaktivno zagađivanje
•    Biološko zagađivanje

 

 

 
2.     Hemijsko zagađivanje hrane
Hemijsko zagađivanje hrane izazivaju hemikalije koje se koriste u poljoprivrednoj i industrijskoj proizvodnji hrane- pesticide, aditivi, veštačka đubriva, hormone, antibiotici i teški metali. Osim toga, mnoge zagađujuće materije, posredstvom vazduha, vode ili zemljišta, takođe dospevaju u hranu. Procenjuje se da od svih stranih supstanci koje uđu u čovekov organizam, oko 90 %  stiže posredstvom hrane, a samo mali deo posredstvom vode za piće i vazduhom

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Jedan komentar na “Izvori zagadjivanja zivotnih namirnica”

Komentari