Odlomak

1. UVOD

Onkogeni su geni koji upravljanju kontrolom rasta i diferencijacijom neoplastičnih stanica. Do prvih spoznaja o postojanju takvih gena došlo se istraživanjem retrovirusa. Tipični retrovirus ima genom koji se sastoji do 3 gena: gag – kodira kapsidne proteine; pol – kodira reverznu transkriptazu; env – kodira proteine ovojnice. Takve gene imaju neki sporotransformirajući virusi (virus mišje leukemije, virus ptičje leukoze, virus leukemije mačaka). Ti su virusi infektivni i oni izazivaju nastanak limfoma i leukemija u organizmu domaćina. Njih karakterizira dugi inkubacijski period potreban da bi se razvila neoplastična bolest. Osim njih postoje i akutno-transformirajući retrovirusi koji induciraju stvaranje neoplazmi u vrlo kratkom vremenu. Ti virusi nisu jako infektivni i izolirani su iz različitih tumora npr. Virus Rousov-og sarkoma kod pilića. Takvi virusi uz tri prethodno nabrojana gena sadrže i src gen. Taj gen je potreban za transformaciju stanice i naziva se virusni onkogen (v-onc).  Dosad je poznato oko 20 virusnih onkogena povezanih s akutno-transformirajućim retrovirusima. Ti virusi imaju skraćeni gen, a skraćeni dio je zamijenjen sa v-onc. Takvi se virusi mogu replicirati samo u stanicama koje su konificirane sa tzv. pomoćnim kompetentnim virusom koji nadomješta funkcije retrovirusa koje mu nedostaju (1).

2. Genetska teorija onkogeneze

Sedamdesetih godina prošlog vijeka otkriveni su prvi virusni onkogeni. Bishop i Varmus su 1976. godine demonstrirali da su onkogeni defektni protoonkogeni, koji se nalaze i u humanom genomu. Za ovo otkriće su navedeni autori dobili Nobelovu nagradu za medicinu i fiziologiju 1989. godine. Dvije decenije je dominiralo mišljenje da pod dejstvom fizičkih i hemijskih kancerogenih supstanci dolazi do aktivacije, odnosno mutacije normalnih gena – protoonkogena, te oni postaju onkogeni, čijom transkripcijom dolazi do prekomjernog ispoljavanja efekata proteina odgovornih za rast i diobu ćelije. Pri tome je dovoljna mutacija samo jednog alela (dominantno nasledjivanje), a kodirani protein koji i normalno učestvuje u
signalnom prenosu izmiče kontrolnim mehanizmima regulacije, te izaziva dalju aktivaciju proteina u tom putu i u slučaju izostanka pro-proliferativnih signala. Opisano je oko 100 onkogena.
Razvojem molekularne biologije, došlo se do otkrivanja tumor supresor gena, čiji produkti imaju potpuno suprotno dejstvo – inhibiraju rast i diobu ćelije, izazivaju programiranu ćelijsku smrt i odgovorni su za medjućelijsko povezivanje i kretanje ćelija.Smatra se da je malignitet bolest gena i nastaje usljed poremećaja ravnoteže između efekata kodiranih proteina onkogena i tumor supresor gena. Početni faktor u onkogenezi predstavlja postojanje mutacije, tj inaktivacija tumor supresor gena. To dovodi do ubrzanog rasta i dijeljenja ćelija. Kratak diobeni ciklus ne dozvoljava adekvatnu reparaciju eventualnih oštećenja DNA, te nastaju mutacije gena odgovornih za ispravljanje oštećenja, kao i mutacije protoonkogena uz ili bez prisustva kancerogenih supstanci. Serija dioba ćelija u kojima se mutacije i druge hromozomske aberacije sustižu u ćerkama ćelijama, dovode do formiranja genotipa koji indukuje ispoljavanje malignog fenotipa čije su osnovne karakteristike :

1)    ubrzan rast
2)    brza dioba ćelija
3)    gubitak kontaktne inhibicije i pojava kretanja ćelija (2).

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Biologija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari