Odlomak

 

Uvod

Zakon o zaštiti životne sredine Srbije definiše pojam prirodnih dobara, pri čemu naglašava da su : „prirodna dobra očuvani delovi prirode posebnih prirodnih vrednosti i oblika, zbog kojih imaju trajni ekološki, naučni, kulturni, obrazovni, zdravstveno – rekreativni, turistički i drugi značaj“.
Uzrok remećenja prirodne ravnoteže i normalnog funkcionisanja čovekove životne sredine jeste sam čovek, odnosno industrijska civilizacija. Mnogi od tih promena ugrožavaju materijalna dobra, građevinske objekte, spomenike kulture, samu prirodu i izazivaju neprocenjive i nenadoknadive štete.
Skup mera i uslova kojima se određuje način i stepen zaštite, korišćenja, uređivanja i unapređivanja zaštićenog prirodnog dobra predstavlja režim zaštite, koji teži da uspostavi takav sistem aktivnosti koji će doprinositi afirmaciji njegovih vrednosti.
Po već pomenutom zakonu za svako prirodno dobro se može utvrditi trostepeni sistem zaštite:
I stepen zaštite – utvrđuje se zabrana korišćenja prirodnih bogatstava i isključuju svi drugi oblici korišćenja prostora i aktivnosti, osim naučnih istraživanja i kontrolisane edukacije.
II stepen zaštite – utvrđuje se ograničeno i strogo kontrolisano korišćenje prirodnih bogatstava, dok se aktivnosti u prostoru mogu vršiti bez posledica po njegove primarne vrednosti.
III stepen zaštite – utvrđuje se selektivno i ograničeno korišćenje prirodnih bogatstava i kontrolisane intervencije i aktivnosti u prostoru ukoliko su usklađene sa funkcijama zaštićenog prirodnog dobra.
Postoje opšti i posebni režimi zaštite koji se razlikuju po tome što su opšti definisani Zakonom, a posebni aktima.

1
1. Klasifikacija zaštićenih prirodnih dobra

Klasifikacije zaštićenih prirodnih dobra razlikuju se po vremenu u kome su nastale, odnosno nivou znanja o zaštiti prirode i danas se najčešće baziraju na :
• značaju prirodnog dobra i
• svrsi zbog koje se izdvaja u poseban režim.
Prema podacima iz 2001. godine, Srbija ima 1345 zaštićenih prirodnih dobara, ali se taj broj neprekidno menja proglašavanjem novih ili promenom statusa već proglašenih zaštićenih prirodnih dobara.
1972. godine na zasedanju u Parizu, generalna konferencija UNESCO-a donela je Konvenciju o zaštiti svetske kulturne i prirodne baštine čiji je potpisnik bila Jugoslavija. Danas, Srbija ima 4 objekta koji se nalaze pod međunarodnom zaštitom UNESCU-a i to su : Ludaško jezero, Obedska bara, Skadarsko jezero i Stari Begej, poznatiji kao Carska bara.
2.Klasifikacija prirodnih dobara kod nas
U našoj zemlji tradicija zaštite prirode je stara oko šest decenija. Nauka i praksa u našoj zemlji su izdiferencirali klasifikaciju zaštićenih prirodnih dobara koja se danas primenjuje i koja je nastala uvažavajući svetske i evropske klasifikacije. Osnovu čine tri grupe zaštićenih dobara :
• predeli posebnih prirodnih vrednosti,
• prirodne znamenitosti i
• prirodne retkosti.
Zakonom o zaštiti životne sredine Srbije, definisane su kategorije zaštićenih prirodnih dobara koja su u skladu sa kategorijama koje propisuju IUSN – Međunarodna unija za zaštitu prirode. Prema ovom zakonu u Srbiji se utvrđuju sledeće kategorije zaštićenih prirodnih dobara:

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari