Odlomak

1. UVOD

U svetu se danas, zahvaljujući industrijskom razvoju, u životnu sredinu raznim putevima ispušta velika količina štetnih materija među kojima veliki udio imaju i teški metali. Kao posledica njihovog nagomilavanja u biosferi ljudi i životinje ih unose u organizam, što dovodi do pojave raznih bolesti. S obzirom da teški metali predstavljaju potencijalni rizik u proizvodnji kvalitetne hrane, u svetu i kod nas, su sprovedena brojna istraživanja u cilju određivanja njihovog sadržaja, distribucije i mobilnosti u obradivim zemljištima.

Zagađenost zemljišta teškim metalima nije lako utvrditi i razlikuje se kod različitih tipova zemljišta. Prisustvo nekog jedinjenja, u određenoj količini, ne mora izazvati poremećaj u biljnoj proizvodnji kod jednog tipa zemljišta, ali njegovo prisustvo u drugom tipu zemljišta može smanjiti kvalitet i količinu proizvoda.
Sve je više topionica metala i termoelektrana iz čijih dimnjaka izlaze velike količine pojedinih metala u vidu gasova, gari, dima itd. Svi oni najčešće padavinama dospievaju u zemljište, zagađujući životnu sredinu i uništavajući vegetaciju.
Znatan deo teških metala dospijeva u zemljište primjenom hemijskih sredstava u industrijskim i poljoprivrednim procesima. To su najčešće: olovo (Pb), živa (Hg), nikl (Ni), arsen (As) i bakar (Cu). Izvori unošenja teških metala u zemljište mogu da budu i neka mineralna đubriva i pesticidi. Mnogi teški metali unose se sredstvima za zaštitu biljaka, a gradsko smeće (komunalni otpad) se sve više pominje kao potencijalni izvor ovih elemenata.

Teški metali se odlikuju različitim hemijskim, fizičkim i fiziološkim dejstvom. Neki od njih su neophodni za žive organizme, a to su: cink, gvožđe, molibden, mangan, kobalt i selen. Toksični metali se ubrajaju u veoma opasne zagađivače i predstavljaju veliku opasnost za sve žive organizme počev od ljudi i životinja. Poznato je da teški metali, kao karakteristični polutanti, u svom geobiociklusu, odnosno atmosferskim depozicijama, dospevaju u zeljište u kojem se mogu zadržati u površinskom (oraničnom) sloju i veoma se teško iznose iz zemljišta. U zemljištu se mogu akumulirati u velikim količinama i mogu uzrokovati višestruke ekološke posledice, zbog čega se i smatraju vodećim zagađivačima okoline.

Zadržavanje teških metala u zemljištu zavisi od vrste metala, njihove koncentracije, fizičko-hemijskog sastava zemljišta, pH- sredine, sadržaja organskih materija i drugih faktora. Zato je poznavanje faktora koji utiču na ponašanje metala u zemljištu i njihova pristupačnost živim organizmima od velikog značaja.
Zemljište apsorbuje i veže metale u teško rastvorljive spojeve i time smanjuje njihovu translokaciju u biljke i podzemne vode. Veliki apsorpcioni kapacitet za metale imaju Fe i Mn oksidi, karbonati, sadržaj organske materije jer imaju najveći uticaj na vrijednost pH zemljišta. Intenzitet vezivanja metala u zemljištu raste sa porastom sadržaja organske materije i vrijednosti pH zemljišta, u suprotnom dolazi do stvaranja rastvorljivih spojeva koji su dostupni biljkama i podzemnim vodama.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari