Odlomak

UVOD

Prelaskom u novi milenijum čovečanstvo se našlo pred velikim brojem izazova. Svedoci smo svakodnevnih upozorenja koja ukazuju na velike probleme koji se javljaju u svim oblastima čovekovog života i rada, bilo čoveka kao pojedinca, bilo kao člana uže sredine ili ljudske zajednice u celini. Porazna je činjenica da je u prvenstvenoj meri čovek i njegova težnja za napretkom u svakom smislu rezultirala pojavom najvećeg broja problema koji su naša stvarnost, a neminovno će se u velikoj meri odraziti i na život budućih generacija. Već nekoliko decenija stručnjaci ukazuju na realne opasnosti od zloupotrebe prirode i njenih resursa u cilju zadovoljenja narastajućih potreba stanovništva naše planete.
Praistorijski čovek je živeo u savršenom skladu sa prirodom. Broj stanovnika je bio izuzetno mali, prirodni resursi praklično neograničeni a potrebe pojedinca minimalne i svedne samo na obezbeđivanja golog opstanka. Svoje potrebe za ishranom čovek je zadovoljavao lovom i sakupljanjem plodova u neposrednom okruženju, voda za piće je bila obilato na raspolaganju, staništa su bila prirodni zakloni. U takvoj zajednici, priroda i čovek su proživeli u skladu desetine hiljada godina. Prelaskom na poljoprivrednu proizvodnju i pripitomljavanjem životinja u određenoj meri se narušava dotadašnji sklad. U stalnoj potrazi za hranom, čovek počinje da krči i pali šume, sprovodi prve primitivne pokušaje ukrštanja domaćih životinja, prestaje sa dotadašnjim nomadskim načinom života i stvara prve manje i veće naseobine. Sve navedeno rezultira pojavom prvih problema koje je sa sobom nosio život u većim zajednicama na relativno ograničenom prostoru.
Sa pojavom prvih civilizacija problemi postaju sve veći, ali se još uvek ne može govoriti o prekomernom korišćenju prirodnih resursa. Postoje pisani tragovi o tome da su već tada postojali određeni propisi koje su donosili vladari, kojima se na određeni način iskazivala briga o prirodi. Zakoni su propisivali izvesna pravila o pošumljavanju, korišćenju voda, regulaciji narastajućeg problema otpada i si. Može se sa sigurnošću reći da se u Starom veku počela voditi briga o prirodnom okruženju, koja je kasnije zamrla i tokom nekoliko narednih vekova čovek se nije bavio torn problcmatikom.
Sve do 18-og veka naše ere priroda je uspevala da uspešno odoli nasrtajima sve brojnijeg i zahtevnijeg stanovništva. Nezadrživi napredak koji se tada javlja u svim oblastima ljudskog života i rada ostavlja prve posledice koje priroda više nije u stanju da savlada. Nagla industrijalizacija, narastajuće potrebe za sirovinama i energijom, uspostavljanje transporta na velike udaljenosti, velike migracije stanovništva, krupna naučna otkrića iz svih oblasti, kao i progresivno uvećanje broja stanovnika, dovode do prvih značajnijih i bespovratnih degradacija prirodnog okruženja.
Već tada se javljaju i prvi napori da se nešto učini po pitanju očuvanja okruženja, ali su to uglavnom bila sporadična nastojanja pojedinaca koja su ograničena na najužu životnu sredinu. Tada verovatno kod većine ljudi nije postojala svest o tome da je u začetku problem koji će jednoga dana postati globalni. Čovek se sve vise otuđuje od prirode i posmatra sebe kao nekoga ko gospodari svetom i ko želi i može da prirodu podredi sebi. Samo mali broj ljudi je bio u stanju da shvati budući veliki problem u samom začetku. U prirodi se ništa ne obnavlja samo za sebe. Svaka pojava deluje na drugu i obratno. Ako se zaboravi činjenica ovog svestranog kretanja i međusobnog delovanja, dolazi u većini slucajeva do toga da istraživačima prirode smeta da vide jasno i najprostije stvari.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Skripte

Više u Zaštita životne sredine

Komentari