Odlomak

1.UVOD

Carinom se smatra dažbina (posredni porez), koji se naplaćuje na uvoznu robu u vidu određenog novčanog iznosa, a po utvrđenim carinskim stopama u Carinskoj tarifi, bilo u cilju zaštite domaće privrede, fiskalnihm socijalnih I drugih razloga. Cilj carine nije da poveća državni prihod, već zaštita domaće proizvodnje, naročito one koja tek počinje da se razvija.
Carine predstvljaju stabilan i dugoročan instrument regulisanja spoljne trgovine i zaštite domaćeg tržišta. U većini zemalja carinska tarifa se propisuje zakonom. Carinska tarifa ne može da se menja od slučaja do slučaja i prema trenutnoj potrebi kao drugi instrumenti spoljnotrgovinske politike.
Propisi državnih organa o tretmanu robe koja prelazi državnu granicu nezavisno od toga da li se radi o robi koja se uvozi ili izvozi nazivaju se carinskim tarifama. Carinske tarife omogućuju svim potencijalnim korisnicima precizno ukalkulisavanje carinskih opterećenja u cenu koštanja ili cenu finalne robe.
Carinska tarifa je sređeni, sistematizovan spisak roba sa carinskim stopama. Reč tarifa potiče iz arapskog jezika i označava „cenovnik“- spisak cena pri obavljanju određenih usluga.
U užem smislu sastoji se od naimenovanja robe po nomenklaturi, carinskih stopa, pravila za razvrstavanje robe prema carinskoj tarifi i tarifnih brojeva. Opis određene robe u tarifi sa svim karakteristikama kojima se jedna roba razlikuje od druge predstavlja takozvano naimenovanje u carinskoj tarifi. Sva roba u carinskoj tarifi je klasifikovana u veće ili manje delove: odeljke, glave, razdele i tarifne brojeve. Nadalje tarifni brojevi se dekomponuju na podbrojeve, tačke, podtačke i stavke.
Postoji više načina za klasifikaciju robe u carinskim tarifama: po azbučnom redu naziva roba, po visini carinske stope, po poreklu robe, po stepenu obrade robe itd.
Redni broj po kome je određena roba naimenovana u carinskoj tarifi naziva se tarifni broj. Ukoliko naimenovanje obuhvata više vrsta slične robe onda se radi o opštem naimenovanju. Kada naimenovanje obuhvata jednu vrstu robe koja se po pravilu podudara sa trgovačkim imenom robe onda se radi o posebnom naimenovanju.

 

2.CARINSKA TARIFA – ISTORIJAT

Carinska tarifa je osnovni instrument carinske politike. Njena uloga i znacaj u regulisanju spoljnotrgovinske razmene i zastite domaće proizvodnje, zavise od stepena privrednog razvoja i opstih uslova privredjivanja. Godine 1952. doneta je Privremena carinska tarifa, a 1959. godine donosi se Uredba o carinskoj tarifi za robu koju građani unose, odnosno primaju iz inostranstva. Dana 15. marta 1961. godine doneta je Uredba o privremenoj opstoj carinskoj tarifi, da bi 1. jula 1965. godine bio donet i Zakon o Carinskoj tarifi.
U cilju uskladjivanja carinske politike sa drugim sistemskim zakonima iz oblasti društvene reprodukcije, 1. jula 1978. godine stupio je na snagu novi Zakon o Carinskoj tarifi. Prakticno od 1961. godine nasa zemlja primenjuje tzv. “Briselsku nomenklaturu” svrstavanja robe u carinskim tarifama iz 1950. godine. Pošto je 1987. godine Jugoslavija prihvatila i potpisala Konvenciju o harmonizovanom sistemu naimenovanja i šifriranja robe, 1988. godine ugrađena je ova harmonizovana nomenklatura u postojeci Zakon o Carinskoj tarifi, donošenjem Zakona o izmenama i dopunama Zakona o Carinskoj tarifi. U Saveznoj Republici Jugoslaviji Zakon o Carinskoj tarifi donet je 1994. godine, a sledeći 1997. godine, kada je Jugoslovenska carinska tarifa u većoj meri nomenklaturno usklađena sa carinskom tarifom Evropske unije, cime je prilagođena svetskim standardima.
Carinske tarife jesu striktni propisi državnih organa o tretmanu robe koja prelazi državnu granicu. Ukoliko nije drugačije naglašeno, pojam carinskog opterećenja se odnosi na uvoz robe. Postojanje carinske tarife omogućava svim učesnicima u spoljnotrgovinskim poslovima da ukalkulišu troškove carine u cenu svojih proizvoda i shodno tome odluče da li će preduzeti odrenene spoljnotrgovinske transakcije. Carinska tarifa predstavlja sistematizovan pregled robe po traifnim oznakama, tarifnim podbrojevima, nazivu proizvoda i carinskim stopama. U cilju olakšavanja spoljnotrgovinskih tokova robe i usluga, problematika utvrnivanja jedinstvene carinske nomenklature bila je predmet regulisanja od strane država od devetnaestog veka i to donošenjem različitih nomenklatura koje bi unificirale klasifikaciju proizvoda.To je rezultiralo postojanjem nomenklature Harmonizovanog sistema, nomenklature carinske tarife Evropske unije i zakona o carinskoj tarifi u državama. Jedan od primera je i Zakon o carinskoj tarifi Republike Srbije, kao i Zakon o dopuni zakona o carinskoj tarifi doneta 2009. godine, koji će omogućiti jednostranu primenu Prelaznog trgovinskog sporazuma.

 

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari