Odlomak

Uvod

Svaka ekonomska ili intelektualna aktivnost podrazumeva posedovanje kompleta alata ili instrumenata za stvaranje dobara ili usluga, pa se tako i u ekonomiji koriste različiti alati ili instrumenti, kao što su: teorije, modeli, podaci, činjenice, grafikoni, jednačine i drugo. Analiza ponude i tražnje jedan je od osnovnih ekonomskih alata, a ekonomisti ga koriste za analizu konkurentskih tržišta. U ekonomskoj teoriji često se javljaju nesporazumi, jer se ne shvata da tržište tamo gde je neophodno, mora funkcionisati kao kompletan i razvijen sistem. Treba imati jasnu predstavu o njegovoj strukturi bez koje on ne bi mogao funkcionisati kao podsistem, te razlikovati izvesne njegove sistematske nedostatke od odreñenih nedostataka koji su mu samom sebi svojstveni. Ova negativna dejstva se moraju odreñenim merama ekonomske politike ublažiti, pa čak, u odreñenim slučajevima, i sasvim neutralisati.
Cilj poslovanja preduzeća je prodaja proizvoda/usluga sa ostvarivanjem što većeg dobitka. Sa preduzetničke tačke gledišta, važno je napraviti razliku izmedju:
nabavnog tržišta, gde se kupuju svi elementi poslovnog procesa po što boljim uslovima (niska cena, dugi rokovi otplate, planiranje odgovarajućih zaloga…) da bi troškovi nabavke bili što niži, i prodajnog tržišta, gde se proizvodi prodaju što uspešnije (visoke cene, velike količine, kratki rokovi otplate…).
Dva su osnovna nosioca ekonomske aktivnosti u tržišnoj privredi domaćinstva, kao osnovne potrošačke jedinice i preduzeća, kao osnovne proizvođačke jedinice. Domaćinstva (koja se na tržištu pojavljuju kao nosioci tražnje za proizvodima i uslugama) u razmeni nastoje da trošenjem raspoloživog dohotka maksimiziraju korisnost. S druge strane, preduzeća (koja predstavljaju osnovne nosioce ponude u tržišnoj privredi ) organizuju proizvodnju proizvoda i usluga sa ciljem da maksimiziraju profit na angažovani kapital.
1. Definicija i zakon tražnje
Ponuda i tražnja su pojmovi kojima se ekonomisti najčešće koriste i to sa dobrim razlogom, jer su ponuda i tražnja sile koje omogućavaju funkcionisanje tržišnih ekonomija. One odreñuju količinu svakog dobra koje se proizvodi i cenu po kojoj se ono prodaje. Ako se želi saznati kako će neki događaj ili politika uticati na ekonomiju, prvo treba da se vidi kako će uticati na ponudu i tražnju. Izraz tražnja i ponuda odnose se na ponašanje ljudi kada na tržištu međusobno deluju jedni na druge. Tržište je prostor, na kome se sreću ponuda i tražnja za odredjenom robom. To je mehnizam poravnavanja cena i količina robe.
Tražnja podrazumeva određenu količinu i vrstu materijalnih dobara i usluga koju su kupci spremni da kupe po odgovarajućoj ceni. U tesnoj je vezi sa potrošnjom, s obzirom da je krajnji cilj tražnje upotreba dobara radi zadovoljavanja odreñenih ljuskih potreba.
Što je viša cena nekog dobra ljudi će ga manje kupovati i obrnuto – što mu je niža cena više će se kupovati, uz ostale nepromenjene uslove. Sa aspekta proizvođača odgovarajuća je ona količina proizvoda koju on može da proizvede raspoloživim činiocima proizvodnje uz najmanji utrošak ukupnog rada po jedinici proizvoda, dok je odgovarajuća ona cena proizvoda koja mu nadoknañuje sve troškove oko plaćanja faktora proizvodnje i obezbeñuje zaradu iznad tih troškova koja ga izjednačava sa istim takvim proizvođačem.
Sa aspekta potrošača odgovarajuća je ona količina proizvoda date vrste koju on može da kupi da bi zadovoljio svoje uobičajene potrebe, dok je odgovarajuća ona cena proizvoda po kojoj on može da kupi odgovarajuću količinu proizvoda.
Tražnja se može izražavati u naturalnim pokazateljima (komadi, jedinice, kilogrami, metri itd.) i vrednosnim pokazateljima, putem cena. Naturalno izražavanje tražnje se koristi prilikom analize funkcionalnih odnosa izmeñu cene i količine tražnje za pojedinačnim proizvodom, dok su vrednosni pokazatelji u upotrebi pri analizi agregatnih veličina. Tražnja predstavlja količinu dobara koju su kupci spremni da kupe po određenoj ceni, na određenom tržištu u određenom vremenu. Ili drugačije rečeno, tražnja predstavlja količinu novca koju je kupac spreman da plati da bi kupio određenu količinu dobara. Između količine traženog dobra i cene tog dobra postoji međuzavisnost. Pod predpostavkom da se ostali faktori ne menjaju,onda postoji čvrsta veza između tržišne cene robe i tražene količine robe, i ona se izražava kao:

Qd = f(P)
gde je Qd (quantity demand) tražena količina, a P (price) tržišna cena.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari