Odlomak

UVOD

Da bi došli do ekomoskih principa krenimo od predmeta istraživanja ekonomije. Neki autori kao Maršal daju određenje da se ekonomija uglavnom bavi ljudskim bićima koja su „u dobru i zlu prisiljena da se menjaju i napreduju“, a da Ludvig fon Mizes ekonomiju defniše kao granu prakseologije (nauke o ljudskom delanju). Šumpeter je, na primer, smatrao da su ekonomiji potrebni i teorija i istorija, svaka u drugačijem kontekstu istraživanja. Podsetimo da je Šumpeter tvrdio da ekonomista koji nije matematičar (smatrao je da je ekonomija matematička disciplina čiji rezultati imaju karakter jednačina), statističar i iznad svega istoričar, nije kvalifkovan za tu profesiju. Šumpeter je zapravo smatrao da je neophodno kombinovati ekonomsku teoriju, političku nauku, sociologiju i posebno istoriju ukoliko se želi ostvariti zadovoljavajući uvid u stvarne ekonomske probleme.
Ekonomija je dakle naučna disciplina koja proučava kako društva upotrebljavaju resurse da bi proizvela određena dobra i usluge i raspodijelila ih među ljudima. Društvene nauke se bave proučavanjem odnosa među ljudima, počevši od proizvodnje kao realne osnove, pa zatim političke, pravne i ostale društvene odnose kao nadgradnje. U odnosu na delokrug i vrste oblasti društveno – ekonomskog života koji je predmet proučavanja sve društvene nauke delimo na filozofske, istorijske, pravne, političke, ekonomske i dr. U savremenim ekonomskim i poličkim raspravama termin ekonomija dobija različita značenja, ali uopšteno ova značenja se odnose na različite aspekte raspodele, proizvodnje, razmene, i potrošnje materijalnih dobara i usluga.
Ekonomija proučava kako društvo upravlja svojim retkim resursima. U većini društava, resurse ne alocira jedan centralni planer, već se alokacija obavlja kroz združene postupke miliona domaćinstava i preduzeća. Ekonomisti, stoga, proučavaju kako ljudi donose odluke: koliko rade, šta kupuju, koliko štede i kako investiraju svoju ušteđevinu. Ekonomisti proučavaju kako ljudi međusobno utiču jedni na druge. Na primer, oni proučavaju kako mnoštvo kupaca i prodavaca nekog dobra zajednički određuju cenu po kojoj se to dobro prodaje i količinu koja se prodaje. Ekonomisti analiziraju sile i trendove koji utiču na ekonomiju u celini, uključujući rast prosečnog dohotka, udeo stanovišta koji nije u stanju da nađe posao i stopu rasta cena.
Proučavanje ekonomije ima mnogo aspekata; ovu oblast, međutim, ujedinjuje nekoliko centralnih ideja. U radu ćemo razmatrati Deset principa ekonomije.

1 Ekonomski principi

Nema misterije oko toga šta je ,,ekonomija“. Bilo da govorimo o ekonomiji Los Anđelesa, SAD ili celog sveta, ekonomija uvek predstavlja grupu ljudi koji tokom života svakodnevno stupaju u međusobne odnose . Pošto ponašanje ekonomije odslikava ponašanje pojedinaca koji čine ekonomiju, naše proučavanje ekonomije započećemo sa četiri principa individualnog odlučivanja.

1.1 Princip 1 – Izbor

Prvu lekciju o odlučivanju rezimira izreka: ,,Ne postoji besplatan ručak“. Da bismo dobili nešto što nam se dopada, obično moramo da se odreknemo nečeg drugog što nam se, takođe, dopada. Odlučivanje zahteva odmeravanje vrednosti jednog cilja u odnosu na drugi.
Razmotrimo slučaj studentkinje koja mora da odluči kako da alocira svoj najdragoceniji resurs-vreme. Može sve vreme da uči ekonomiju; može da uči psihologiju; ili, može da podeli vreme na te dve oblasti. Za svaki sat koji provede učeći jedan predmet, mora da se odrekne jednog sata koji je mogla da provede učeći drugi. Za svaki sat koji provede u učenju, ona se odriče jednog sata koji je mogla da provede u dremanju, vožnji bicikla, gledanju TV-a, ili na poslu s pola radnog vremena za dodatnu sumu novca koju će moći da potroši.
Ili, razmotrimo slučaj roditelja koji odlučuju kako da potroše porodični dohodak. Mogu da kupe hranu, odeću, ili da odu na porodični odmor. Ili, mogu da uštede jedan deo svojih primanja za dane kad budu u penziji ili za fakultetsko obrazovanje svoje dece. Kad odluče da potroše dodatni dolar na neko od ovih dobara, imaju manje koji mogu da potroše na neko drugo dobro.
Kad se ljudi grupišu u društva, oni se suočavaju sa različitim vrstama izbora. Klasičan izbor je izbor između „pušaka i butera“. Što više potrošimo na nacionalnu odbranu (puške) da bi odbranili granice od stranih agresora, to manje možemo da potrošimo na potrošačka dobra (buter) da bismo podigli životni standard kod kuće. U savremenom društvu važno je odmeravanje vrednosti (izbor) između čiste okoline i visokog nivoa dohotka. Zakoni po kojima preduzeća moraju da smanje zagađenost povećavaju trošak proizvodnje dobara i usluga. Zbog visokih troškova, ova preduzeća na kraju zarađuju manji profit, isplaćuju niže plate, naplaćuju više cene, ili se ovi elementi kombinuju. Dakle, mada nam zakoni o zagađenju donose korist jer imamo čistiju životnu okolinu i, posledično, bolje zdravlje, oni imaju trošak u obliku smanjenja prihoda vlasnika preduzeća, radnika i kupaca .

Rating: 5.0/5. From 1 vote.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari