Odlomak

1. Pojam i nastanak Europola

Više ne postoje granice za organizovane kriminalne grupe. Moderna tehnologija i raspolaganje velikim finansijskim resursima omogućava njihovo delovanje širom sveta. Kako organizovani kriminal predstavlja pretnju svim građanima Evrope, njihovim slobodama i pravima bilo je nophodno napraviti oranizaciju koja, kao i kriminal, neće poznavati granice kod ostvarenja svojih ciljeva. Iz ove potrebe, a na inicijativu Nemačke, stvoren je EUROPOL, policijska organizacija Evropske Unije. Osnovana je prilozima država članica prema njihovim domaćim proizvodima.Pri ostvarenju svog cilja Europol blisko sarađuje sa zemljama članicama, zemljama kandidatima i drugim organima reda i mira.

Uspostavljanje Europola bilo je usaglašeno u Ugovoru iz Mastrihta 7. februara 1992. godine. Sa sedištem u Hagu, Holandija, Europol je započeo svoje ograničeno delovanje u formi biroa za borbu protiv droga (EDU- Europol Drugs Unit). Ona je formalno osnovana 1993. godine i počela je sa radom u januaru 1994. godine. Međutim njegova nadležnost je postepeno proširivana, njegova uloga je rasla i tako je 26. jula 1995. godine Savet postigao saglasnost o usvajanju Sporazuma o osnivanju evropskog policijskog ureda, Europola. Ovaj sporazum je stupio na snagu u oktobru 1998. godine a sa punim aktivnostima se krenulo 1. jula 1999. godine.
2. Ciljevi i zadaci

Ciljevi Europola su mnogobrojni i određeni su u članu 2 Konvencije kojom se formira Služba evropske policije. Za razliku od policija država članica, Europol nema izvršnu moć. On ne može da zadrži pojedince, niti može da sprovodi kućne pretrage. Njegov zadatak je da olakša razmenu informacija, vrši analize i koordinira operacijama koje obuhvataju više država članica. Pre svega ključ je povezivanje nadležnih organa država članica u borbi protiv terorizma, nelegalne trgovine drogama i ostalih formi međunarodnog kriminala gde postoje indikacije da su uključene kriminalne strukture dve ili više država članica. Današnje pretnje su sve veće i opasnije. Tako pored trgovine drogama postoji problem sprečavanja trgovine nuklearnim i radioaktivnim supstancama, krijumčarenja ilegalnih imigranata, trgovine ljudima, ljudskim organima i otuđivanje motornih vozila. Pri tom svi ovi vidovi kriminala su povezani sa nelegalnim pranjem novca.

Uspešno rešavanje ciljeva Europola pretpostavlja obavljanje sledećih zadataka:

– olakšavanje razmene informacija država članica;
– pribavljanje, obrada i analiza informacija;
– obaveštavanje nadležnih organa država članica, preko nacionalnih biroa, o informacijama koje ih se tiču i o bilo kakvoj identifikovanoj povezanosti između kriminalnih prekršioca;
– pomaganje istragama država članica prosleđivanjem svih relevantnih informacija nacionalnim biroima;
– vođenje kompjuterskog sistema sa prikupljenim informacijama

U vezi sa ovim zadacima Europol može shodno njegovim kadrovskim i budžetskim resursima koje ima na raspolaganju, i sa ograničenjima određenih od strane Upravnog odbora, pomoći članicama kroz savetovanje i istraživanja iz sledećih oblasti:

– obuke članova njihovih nadležnih organa;
– organizovanje i opremanje tih organa;
– metoda prevencije kriminala;
– tehničke i forenzičke policijske metode istraživačke procedure.

3. Nacionalni biroi i oficiri za vezu

Svaka država članica je dužna da osnuje ili imenuje nacionalni biro (ENU-Europol national unit) za obavljanje svih gore navedenih zadataka. Ona je veza između Europola i nacionalnih nadležnih organa. Ovaj odnos je definisan nacionalnim zakonom. Države članice su dužne da obezbede da nacionalni biroi mogu da ispunjavaju svoje zadatke i da imaju pristup svim potrebnim podacima.

Zadatak ovih biroa bi trebalo da bude:

– snabdevanje Europola, na sopstvenu inicijativu, podacima koji su mu neophodni za izvršavanje zadataka;
– izlaženje u susret njegovim zahtevima za informacijama i savetima;
– stalno aktueloizovanje podataka;
– izdavanje zahteva za savetima, informacijama i analizama Europolu;
– snabdevanje Europola podacima za skladištenje u kompjuterskom sistemu;
– obezbeđenje zakonitosti razmene podataka između njih i Europola.

Naravno, neke zadatke biro ne mora izvršiti. To je slučaj u situacijama kada može doći do povrede nacionalnih interesa, ugrožavanja trenutne istrage ili sigurnosti pojedinca. Ovo je slučaj i sa bilo kakvim aktivnostima vezanim za nacionalnu bezbednost.

Svaki nacionalni biro treba da pošalje Europolu najmanje jednog oficira za vezu (ELOs- Europol liaison officers). Njihov broj određuje Upravni odbor. Oficir zastupa interese zemlje koja ga je postavila shodno zakonu te zemlje i uz sve privilegije i imunitet koji mu je neophodan. Njegov glavni zadatak je da pomaže u razmeni informacija između članice i Europola.
4. Informacioni sistem

Radi obavljanja svojih zadataka, Europol ima uspostavljen Šengenski kompjuterski sistem (TECS- The Europol Computer System). Ovaj informacioni sistem ni u kom slučaju ne sme biti povezan sa drugim automatizovanim sistemom za obradu osim sistema nacionalnih biroa. One su odgovorne za sigurnosne mere vezane za obradu, opremu i obavljanje provera podataka i brisanje datoteka.

Ovaj sistem se sastoji iz tri elementa:

– informacionog sistem sa ograničenim i preciznim sadržajem koji omogućava brzo referenciranje na informacije na raspolaganju državama članicama i Europolu;
– radnih dokumenta prikuljenih kroz razne periode a za potrebe analiza i
– sistem indeksa koji sadrži opise raznih analiѕa uz usklađenost sa sporazumima.

Informacioni sistem može biti korišćen za smeštanje, modifikovanje i korišćenje samo onih podataka koji su neohodni za obavljanje zadataka Europola. On ne sadrži podatke o povezanim kriminalnim prekršajima. Podaci su vezani za osobe koje su u okviru nacionalnog zakona države članice osumnjičene da su počinile ili učestvovale u prestupima za koje je Europol nadležan.

Lični podaci mogu sadržati samo sledeće:

– prezime, kršteno ime i nadimak ili pretpostavljeno ime;
– datum i mesto rođenja;
– pol;
– druge karakteristike koje mogu pomoći kod identifikacije, kao što su specifične fizičke karakteristike koje nisu podložne promenama.

Informacioni sistem takođe uključuje i sledeće podatke:

– kriminalne prekršaje, navodne zločine i mesto i vreme počinjavanja;
– sredstva koja su ili se veruje da su bila korišćena da se počini zločin;
– odeljenje koje upravlja slučajem;
– kriminalnu organizaciju za koju se veruje da joj pripada;
– osude vezane za prekršaj za koji je Europol nadležan,
– referencu ka Europolu ili nacionalnom birou koji je uneo podatke.

Pristup podacima moguć je nacionalnim biroima, oficirima veze, direktoru i njegovim zamenicima i propisno autorizovanim Europolovim službenicima. Samo biro koji je uneo podatke može ih modifikovati, ispraviti ili obrisati. Svi podaci koji se čuvaju u informacionom sistemu se ponovo pregledaju najkasnije tri godine po unosu jer se oni čuvaju samo onoliko vremena koliko imaju vrednost.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari