Odlomak

UVOD

Globalna finansijska i ekonomska kriza (GFEK) je nastala u SAD i zahvatila je sve evropske i vanevropske zemlje kroz širenje negativnih efekata. Prvi znaci finansijske krize u SAD manifestovali su se u maju i junu 2007, a prvi talas krize se ispoljio u drugoj polovini 2007. i prvoj polovini 2008. godine. Negativni efekti GFEK snažnije su se manifestovali u drugom talasu u drugoj polovini 2008. i u 2009. u svim zemljama sveta kada je došlo do globalne recesije koja po razmerama prevazilazi recesije svetske privrede iz 1975, 1982, 1987 i 2001. i podseća na najveću svetsku ekonomsku krizu iz 1929-1933. godine. Tekuća GFEK, nakon dve godine, počinje da jenjava sudeći po prvim znacima oporavka svetske privrede, uz potencijalne rizike da se kriza produži i oporavak traje duže. Tekuća GFEK nije lokalna i privremena, već je globalna i strukturnog karaktera; zahteva preispitivanje postojećeg modela privređivanja i strukturno i institucionalno prilagođavanje na nacionalnom i globalnom nivou.

Finansijska kriza je inicirana kolapsom tržišta nekretnina u SAD zbog precenjenosti nekretnina, a zatim se proširila na ceo finansijski i realni sektor usled strukturnih i funkcionalnih nedostataka finansijskog sistema. Krizu je iniciralo slobodno i neregularno finansijsko tržište SAD koje je omogućavalo ekspanziju trgovine tzv. derivatima u 2008. i nekoliko prethodnih godina kao novim finansijskim instrumentom. Nagli rast trgovine derivatima nije bio pod kontrolom države koja nije donela odgovarajuću regulativu za tržište derivata. U takvim okolnostima banke, investicioni fondovi, hipotekarna i osiguravajuća društva ulazili su u visoko rizične bankarske operacije i nastala je nekontrolisana trka za profitom i disperzija rizika na brojne učesnike u finansijskim operacijama. Banke širom sveta su trgovale tim derivatima, ulažući novac u sve rizičnije poslove i povećavajući rizike za finansijski sistem. Posledice takve finansijske avanture osetile su, čak, i štediše s depozitima oročenim u najboljim svetskim bankama, kao i kupci obveznica kao sigurne finansijske aktive.

 

 

1. Uzroci globalne ekonomske krize

U vreme nastanka i širenja GFEK pojavile su se razne hipoteze o uzrocima i akterima krize, počev od privrednosistemskog poretka i institucionalnog aranžmana koji zbog svoje kompleksnosti, dinamičnosti i stohostičnosti generiše poremećaje do različitih skupina aktera kao što su moćne državne institucije nadležne za javne politike, pre svih za ekonomsku politiku i/ili moćne privredne i finansijske elite, kao i do velikih eksternih šokova.

Tekuća GFEK je pokazala nedostatke ključnih mehanizama sistema koje je potrebno poboljšati kroz institucionalno prilagođavanje, i nedostatke vođenja ekonomske politike, kako bi se privreda i društvo vratili na putanju održivog razvoja. U tom cilju potrebno je sagledavanje dubinskih determinanti krize, pre svega sistema koji svojim podsticajima i ograničenjima objektivno uslovljava ponašanja aktera ekonomskih i društvenih procesa i delotvornost institucija i ekonomske politike, a preko njih i (ne)uspešnost privrede i društava u kontekstu ne samo tehnoloških i resursnih već i upravljačkih ograničenja (počev od političkog sistema i društvene strukture, preko institucija i regulatornih aranžmana, do neformalnih pravila).

Institucionalno prilagođavanje sistema kao dominantnog izazivača krize menja pravce delovanja ekonomske politike koja podiže delotvornost njenih instrumenata i mera i tako privredu drži na dugoročno održivoj trajektoriji rasta. U tom kontekstu ni ekonomska politika, ni ponašanje društvenih aktera, ne mogu biti pretežni generatori krize ili rasta, već je to sistem iz koga proishodi ekonomska politika i ponašanje političkih činilaca i društvenih i privrednih aktera. U tom smislu ključno je povećati funkcionalne učinke institucionalnog poretka, tako da omogući veću delotvornost ekonomske politike i privrednih aktera. Takav supstitucionalni odnos izmeĊu sistema i ekonomske politike podrazumeva da uređeni institucionalni poredak i na njemu zasnovana ekonomska politika i ponašanje privrednih subjekata, mogu da amortizuju eksterne šokove i spreče unutrašnje krizne poremećaje. Suprotno tome, ekonomska politika ne može da kompenzuje nedostatke sistema i iz njih proizašle neželjene učinke. Ekonomska politika je nemoćna ukoliko institucionalni aranžmani dobro ne regulišu funkcionisanje privrede.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari