Odlomak

UVOD
Siromaštvo i ekonomska kriza uvijek su pogodno tlo za razvoj igara na sreću,a igre na sreću i zabavne igre, koje daju  nadu u brzu zaradu nije samo obična strast već prerasta u ovisnost, odnosno bolest.
Prvi pisani tragovi kockanja potiču iz drevne Kine 2300. godine prije nove ere, a kockarska industrija danas prihoduje više od 82 milijarde dolara godišnje. Ideja da se zaradi na ljudskim pasijama i potrebi da se isproba sreća nije izum novog doba. Prvi pisani tragovi kockanja potiču iz drevne Kine 2300. godine prije nove ere, a strast ka igrama na sreću kod Kineza traje i danas. Kockari, na svim društvenim nivoima bilježe se i u staroj Indiji, Egiptu i Rimu. Set gvozdenih kocki datira 1500 godina prije nove ere, vjerovatno iz antičke Tebe, a specifični zapisi o kockanju nađeni su i u Keopsovoj piramidi. Kockice su bacali i Marko Polo, Džingis Kan, egipatski žreci, drevni Grci, ali i sjevernomerički Indijanci, Asteci i Maje, Afrikanci i Eskimi takođe su poznavali igre sa kockama. U Evropi je kocka posebno postala popularna u 10 vijeku, a istorijski spisi bilježe da su je zapovjednici u krstaškim pohodima zabranjivali dekretima, kako bi spriječili bolesnu zavisnost svojih vojnika koji su se po cijeli dan kockali. I kralj Henri Osmi od Engleske je nekoliko vijekova kasnije imao iste probleme, shvativši da njegovi vojnici više troše novac kockajući se, nego što se obučavaju za bitke. Kina je postojbina i ideje o „blekdžeku“ i pokeru sa papirnatim novcem, koja je u ovoj dalekoistočnoj zemlji opisivana već oko 900. godine nove ere. Evoluirala je u karte, koje su u Evropu donijeli mameluci. Kao prototip za 52 karte koje su danas u upotrebi poslužio je paket karata poznat kao „French Pack“, a kada je u pitanju planetarno popularni Loto, on je utemeljen 1700. godine u britanskoj koloniji Later. Istraživanja pokazuju da je sklonost prema igrama na sreću planetarana pojava, a teortičari zavjere bi dodali da je klađenje jedan od stubova agresivne globalizacije. Kod nekih, kao što su Kinezi, Skandinavci ili Italijani, popularnost klađenja je naročito velika i smatra se nacionalnom karakteristikom1.
Historijski nalazi svjedoče da je klađenje izmišljeno u Francuskoj 1860. godine, odakle se proširilo na Veliku Britaniju i ostatak Evrope, a potom na Australiju i Sjedinjene Američke Države. Britanski kolonisti klađenje su prenijeli u Egipat 1911. godine, gdje je zaživjelo i među muslimanima. Najpoznatije su opklade na konjske, potom automobilske i motoutrke.

POJAM  IGARA NA SREĆU I ZABAVNIH IGARA
Igrama na sreću i zabavnim igrama smatraju se igre u kojoj se učesnicima pruža mogućnost sticanja dobitka u novcu, stvarima ili pravima pri čemu krajnji rezultat igre ne ovisi o znanju ili umješnosti učesnika igre, već od slučaja ili nekog neizvjesnog događaja. Na osnovu donesenih važećih zakona na području BiH zabavne igre (pod kojima se smatraju igre na računarima, simulatorima, video automatima, fliperima, bilijarima i drugim sličnim automatima koji se stavljaju u pogon pomoću  kovanog novca, žetona ili uz naplatu, a u kojima igrač ne može ostvariti dobitak u novcu, stvarima ili pravima, nisu igre na sreću.)Također, zabavne igre kao npr. kviz u kojima učesnik može ostvariti dobitak u novcu, stvarima ili pravima, koje ostvari isključivo svojim znanjem  ne smatra se igrom na sreću, tako niti navedeni mogući dobici nisu oporezivi2.
Nagradnim igrama smatraju se igre koje se priređuju radi promocije sopstvenih proizvoda i usluga za učešće u kojima se ne traži posebna uplata, kao i igre koje se priređuju javno-putem telekomunikacionih sistema, gdje se od učesnika ne zahtijeva određena uplata za učestvovanje u nagradnoj igri, posredno-preko telekomunikacionih operatera, pri čemu se stvara mogućnost dobitaka u robi i uslugama3.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari