Monetarni agregat M1 M2 M3

Kako je savremeni novac je složena ekonomska kategorija koji obuhvata sve novčane oblike u njihovoj dinamici i njihovom uticaju na privredna kretanja. Sadržaja izučavanja monetarne teorije vezana za novac. Izlaganja o novcu polaze od njegovog istorijskog puta kroz koji je on prošao da bi se mogla shvatiti njegova uloga u savremenoj privredi. Novac je stariji od onog što danas nazivamo državom. Različiti pojavni oblici novca bili su obilježje perioda i regiona. Tako naprimjer pojavni oblici robnog novca bili su:
• žitarice – Egipat;
• jelenska koža – Kina;
• urme – Oaza Siwa;
• kikiriki – Nigar;
• zrno bibera – Peru;
• svila – Kina;
• so – Etiopija;
• svila – Kina,
• čaj – Mongolija;
• orah – Tibet;
• pirinač – Koreja;
• i mnoge druge robe kao što su npr.školjke, krzno životinja, stoka i slično.
Prvi novčani oblici u srebru pojavili su se u Kini. Kovanice su bile napredak, jer su predstavljale premjereno parče metala na koji je bio utisnut žig. Na ovaj način i trgovina je bila jednostavnija. Naprednija društva koja su mogla proizvesti i preraditi rijetke metale, kao što su zlato i srebro, uvidjele su da kovine posjeduju zadovoljavajuće osobine robnog novca. Zlato i srebro se lakše prenosilo, bili su trajniji i prepoznatljiviji i bilo je moguće mjeriti njihovu čistoću kao kovine tako da su se mogli standardizovati i po težini i čistoći. Prve kovanice su imale nedostatak jer su se njihove ivice mogle lahko strugati, tako da su kovanice «kvarene» tj. «podrezivane». Napredak je uslijedio u oblasti kovanog novca kada se isti mogao kovati prema preciznoj težini i zaštiti u obliku vijenca na ivici novca. Praksa kvarenja kovanog novca se nastojala spriječiti, međutim sa razvojem novčanog sistema ona je dobijala nove oblike. Naročito aktivna uloga je bila države. Novčanica je nastala kao depozitni certifikat, kao neki oblik potvrde. Novčanica predstavlja svaki oblik novca koji se pojavljuje u 29 obliku papirne ceduljice, bez obzira na postanak, značenje i pravnu normu. Novčanica je nastala kao posljedica saznanja da nominalna vrijednost novca u prometu može odstupati (više ili manje). Sve do prvog svjetskog rata novac je u suštini bio u obliku plemenitog metala. Novčanice su bile dokumenat koji su ručno ispisani na predhodno oštampanim formularima, i u prvo vrijeme su glasile na srazmjerno velike sume, tako da su ih koristili samo bogati ljudi. Izdavanje novčanica za banke postaje unosan posao, zato što banke nisu mogle da računaju da će vlasnici novčanica iste zamijeniti za plemeniti metal. Banke su mogle da puste u promet više novčanica nego što su imale plemenitog metala. Na ovaj način banke su proširile kreditni potencijal jer su višak novčanica u odnosu na količinu raspoloživog plemenitog metala mogle da plasiraju uz kamatu. Ovo otkriće banaka sa novčanicama posebno je nastojala iskoristiti država, kojoj uvijek nedostaje novca. Emisiona politika koja je vođena od pojedinih država često je dovodila do propadanja monetarnog sistema, jer su izdate novčanice bile obezvrijeđene i gubile su obilježja sredstva plaćanja. Problem sa papirnim novcem je u tome što se mora strogo kontrolisati količina novca koja je u opticaju. Taj zahtjev kod metalnog novca nije postojao, jer je količina novca bila ograničena količinom zlata. Jedino teorijsko ograničenje moglo je biti da se bankama ograniči kontigent novca.