Odlomak

16UVOD
Proces reprodukcije kao uslov podmirenja potreba čovjeka odvija se u vidu interakcije elemenata proizvodnje: radne snage, sredstava za rad i predmeta rada. Ovi elementi se ulažu u proces reprodukcije kao određeni upotrebni kvaliteti i kao ekonomske vrijednosti. Nad njihovim upotrebnim kvalitetima odvijaju se promjene u pravcu preobražaja materijala u novi proizvod i gubljenja njihovih prvobitnih upotrebnih karakteristika. Istovremeno se odvijaju i preobražaji ekonomskih vrijednosti ovih elemenata, koji se ispoljavaju kao prenošenje vrijednosti sredstava za proizvodnju na novi proizvod i stvaranje nove vrijednosti, djelovanjem radne snage kao specifičnog elementa proizvodnje. Ovako posmatrano, ulaganja ekonomskih vrijednosti ispoljavaju se kao:
• trošenje elemenata proizvodnje i
• angažovanje vrijednosti.
Trošenje elemenata proizvodnje kao oblik ulaganja vrijednosti u reprodukciju odvija se tako što radna snaga djeluje pomoću sredstava za rad u tehnološkom procesu na materijal radi dobijanja novog upotrebnog kvaliteta. U tom procesu ljudski rad kao izraz trošenja radne snage prenosi vrijednost sredstava za proizvodnju na novi proizvod i stvara novu, dodajnu vrijednost – dohodak.
Elementi proizvodnje kao ekonomske vrijednosti izražavaju se u naturalnom i finansijskom obliku, te se njihovo trošenje time određuje. Tako je veličina trošenja elemenata proizvodnje uslovljena naturalno izraženim obimom – utrošcima, kao i finansijskom determinantom, cijenama sredstava za proizvodnju, odnosno zaradama po jedinici radnikovog rada. Na taj način posmatrano, trošenje elemenata proizvodnje klasifikuje se kao:
• naturalno izraženo trošenje ili utrošci i
• finansijski izraženo trošenje ili troškovi.
Ova dva vida ulaganja u obliku trošenja elemenata proizvodnje međusobno se uslovljavaju kvalitativno i kvantitativno, pri čemu su utrošci svakog od ovih elemenata jedna komponenta, a novčani multiplikatori, koji izražavaju finansijsku naknadu za njihovo pribavljanje (cijene sredstava za proizvodnju i zarade po jedinici rada), druga komponenta podsistema ulaza mezoekonomskog sistema. Utrošci elemenata proizvodnje uslovljeni su tehničkim faktorima, koji djeluju u datom procesu reprodukcije, kao i organizacionim faktorima odnosno subjektivnim slabostima na polju iskorišćenja tehničkih uslova privređivanja.
1. NATURALNO IZRAŽAVANJE TROŠENJA

Svaki od elemenata proizvodnje troši se na specifičan način, s obzirom na različite uloge u procesu reprodukcije. Zato se utrošci svakog od njih teorijski posebno tretiraju, pri čemu se diferenciranje naročito naglašava u vezi sa ulogom materijala i sredstava za rad, kao materijalnih elemenata proizvodnje, u odnosu na ulogu radne snage kao stvaralačkog elementa poizvodnje, koji je uz to i neodvojiv od ličnosti čovjeka.
1.1. UTROŠCI MATERIJALA

Materijal predstavlja predmet rada u procesu reprodukcije, te se nad njim odvijaju djelovanja radnom snagom, pomoću sredstava za rad, u tehnološkom procesu, radi dobijanja novih upotrebnih kvaliteta, podobnih za podmirivanje potreba čovjeka. Pri tome dolazi do trošenja ovog materijalnog elementa proizvodnje, u kome se gubi njegov upotrebni kvalitet u cilju preobražaja u novu upotrebnu vrijednost željenog proizvoda.
Ovako posmatran proces trošenja materijala podrazumjeva unošenje određenih fizičkih količina ovog elementa proizvodnje, čiji upotrebni kvalitet se nepovratno izgubi radi dobijanja novog proizvoda. To znači da je osnovna karakteristika fizičkog trošenja, odnosno
utrošaka materijala, njegova jednokratna upotreba. Tome treba dodati i okolnost da se u proizvodnji određenog obima proizvoda (recimo, jednogodišnje proizvodnje) unosi samo jedan odgovarajući dio ukupno potrebnog materijala i da se tek po utrošku tako unešenog materijala u proizvodnju unosi nova količina. Na osnovu prethodnog, može se izvesti zaključak da je osnovna karakteristika trošenja materijala u procesu reprodukcije izražena sljedećom definicijom: materijal se u proizvodnju unosi postepeno, a tako unesena količina utroši se odjednom.
Pored ove zajedničke karakteristike za sve vrste materijala koji se unose u proces reprodukcije, ekonomska teorija razlikuje ponašanje pojedinih specifičnih skupina materijala u vezi s njihovom ulogom u procesu reprodukcije i načinom njihovog fizičkog trošenja u zavisnosti od obima proizvodnje koji se pomoću ovih utrošaka ostvaruje.
Tako se razlikuju sljedeće skupine materijala u vezi sa specifičnom ulogom u procesu reprodukcije:
• osnovni materijal,
• pomoćni materijal i energija, i
• režijski materijal.

Svaka od ovih skupina obuhvata materijale koji imaju zajedničke karakteristike u procesu fizičkog trošenja, te se moraju posebno teorijski razmatrati.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Maturski Radovi

Više u Skripte

Komentari