Odlomak

Uvod

Pojam “kultura” vodi poreklo od latinske reči “cultura” i ona označava “ukupnost materijalnih i duhovnih vrednosti koje je stvorio čovek u svojoj društveno-istorijskoj praksi, u svrhu savladavanja prirodnih sila razvoja proizvodnje i rešavanja društvenih zadataka uopšte”.
Kultura je nastala u toku vremena kao odredjeni model ponašanja neke grupe ljudi. Ona im omogućava informacije značajne za njihovo ponašanje, i ona doprinosi unutrašnjoj stabilnosti i stvaranju karakterističnih obeležja neke grupe. Kulturu odredjuju mnogobrojni faktori nekog društva, od religije i istorije, do geografskih uslova života, zatim običaji, način razmišljanja, jezik, verovanja. Kultura je istovremeno način na koji neka grupa živi, ali i duhovno dobro koje je ta grupa tokom života stvorila.
Vezivanje ovog pojma za preduzetništvo i preduzeća je relativno novog karaktera, i ono potiče sa anglosaksonskog govornog područja kao “Corporate Culture”. Korporativna ili organizaciona kultura, je tek krajem osamdesetih godina prihvaćena u mnogim svetskim jezicima, a nakon toga prihvaćena je i kod nas.
Skoro svaki autor ima svoju definiciju organizacione kulture, i samim tim, broj tih definicija je veoma velik. Razlog tome, je što je ovaj koncept novijeg porekla. Ipak, i pored toga možemo zaključiti da se pod organizacionom kulturom, podrazumeva sistem verovanja, vrednosti, pretpostavki i normi ponašanja koje su članovi jedne organizacije razvili i usvojili kroz zajedničko iskustvo.
Organizacije se prema konceptu organizacione kulture, posmatraju kao podsistemi društvenog okruženja, ili mini društva.Organizaciona kultura nosi obeležja sredine u kojoj je nastala, ali i specifičnosti, koji je iz te sredine izdvajaju.
Koncept organizacione kulture u tranzicionim ekonomijama postaje nezaobilazan ključ analize uspeha i primene internih mehanizama kontrole. Organizaciona kultura, kao specifično svojstvo organizacije, sa svog aspekta, predstavlja uzrok i posledicu ponašanja, i uglavnom deluje kao faktor ograničenja. Zbog toga je njeno istraživanje aktuelni problem.
Pitanje korporativne, ili organizacione kulture je veoma zastupljeno u novijoj organizacionoj teoriji. Fenomen organizacione kulture je obeležio poslednju deceniju organizacione teorije, i zbog toga se ističe kao ključni faktor uspešnosti nekog preduzeća.
Današnje vreme, prepuno je novih izuma, novih tehnologija, otvorenih tržišta, i sve je veći broj učesnika koji u tome učestvuju. Ti uslovi doprinose sve većem broju tržišnih igrača, i oni stvaraju uslove u kojima materijalni resurs više nije ključan. Savremene organizacije se sve više okreću ka internim procesima u samoj organizaciji, i time povećavaju vlastitu produktivnost. Razumevanje funkcionisanja organizacije, bolje interno organizovanje, doprinosi smanjenju troškova, a time se povećava i profitabilnost i produktivnost.
Današnje vreme karakterišu značajne promene, u veoma kratkom vremenu. Danas, organizacije moraju trčati da bi stajale na mestu.
Pojam i značaj organizacione kulture

Korporacijskom kulturom ili kulturom preduzeća podrazumeva se način života i rada u preduzeću. Organizaciona kultura uključuje uticaj tradicije i istorije preduzeća na njegove tržišne uspehe, a takođe i na ponašanje zaposlenih, tj. ponašanje saradnika. Ona govori o ritualima i pravilima koji se odvijaju u samom preduzeću. Shodno tome, možemo reći da organizacionu kulturu ne možemo do kraja ni pismeno prikazati, ona se ne može steći radom, niti ju je moguće narediti, samim tim, nije je moguće ni precizno meriti.
Kultura preduzeća predstavlja fenomen, složen pojam, koji nije moguće smestiti u neke okvire ili čvrste granice. Međutim, ona je veoma važna za preduzeća jer im prilagođavanje zahtevima okoline čini lakšim, i zbog toga je treba što preciznije definisati.
Koncept organizacione kulture još uvek nije univerzalno usvojen, može se reći da je kontraverzan, a to dokazuje veliki broj definicija i različit način gledanja na njegovu suštinu i karakter.
Kultura kao koncept ima dugu i šaroliku istoriju. Korišćena je od strane laika, kao reč koja ukazuje na sofisticiranost, kao kada kažemo da je neko veoma “kulturan”. Korišćena je i od strane antropologa i odnosi se na običaje i rituale društva koji su se razvijali tokom istorije. U poslednjih nekoliko decenija ona je korišćena od strane nekih organizacionih istraživača i menadzera i odnosi se na klimu i praksu koju organizacije razvijaju oko njihovog rukovanja ljudima, ili podržavaju vrednosti i kredo organizacije.
U literaturi iz oblasti menadzmenta, kao i u Americi, koristi se termin korporativna kultura, dok je u Evropi ovaj koncept nazvan organizaciona kultura. Tvorci ovog koncepta, koristili su saznanja iz oblasti psihologije, antropologije i sociologije. I zajedničkim radom, došli su do činjenice da svaka organizacija ima svoju “ličnost”, kao i ideologiju, klimu i filozofiju, i one se nalaze mimo ekonomske realnosti.
Na fenomen organizacione kulture, pažnju je skrenuo “dogadjaj”, tačnije uspeh japanskih preduzeća. Praktičari i teoretičari nastojali su da otkriju koji su faktori doveli do takvog uspeha, i tada su izdvojili dva zajednička elementa koja povezuju japanske kompanije, i to su: novo shvatanje kvaliteta i specifičan odnos zaposlenih prema poslu i kompaniji, i rukovodilaca prema zaposlenima.
Nakon ovog zaključka, teoretičati i praktičari proučavali su “najbolja” preduzeća i njihove poslovne prakse u Evropi i SAD-u. Njihov zaključak je bio da u ovim preduzećima vlada set poželjnih vrednosti koje podstiču na samostalnost, akciju, otvorenu komunikaciju i sl.

PRIMER 1. Ideja preuzeta (www.knowledge-banks.org/za_goste/lekcije/lekcija57.htm)
Jednom prilikom, na putovanju u Tokiju, upoznala sam mlađeg čoveka, da bih prekratila put počela sam razgovor. Pitala sam ga šta je po zanimanju, rekao mi je da radi za “Tikizavu” (svetski proizvodjač strugova).

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari