Prikupljanje podataka metodom naučnog istraživanja

UVOD

Informacije i podaci su ključ ka uspješnom obavljanju poslova, tako da ljudi teže ka što boljim i kvalitetnijim informacijama. Sada kada živimo u XXI vijeku, znatno je olakšan način dolaska do tih informacija, u odnosu na neka prošla vremena kada je put do podataka i informacija bio dosta duži i teži. U današnje vrijeme smo prenatrpani informacijama sa svih strana. Internet, radio, televizija, novine itd. svakodnevno nam serviraju hiljade za nas bitnih ili nebitnih informacija.
Prikupljanje podataka je jedna od najbitnijih faza u naučnim istraživanjima. Da bi se ti podaci što kvalitetnije prikupili, postoje brojni metodi za prikupljanje podataka. Ali, prilikom istraživanja društvenih pojava se javljaju pojedine objektivne poteškoće. Riječ metod, koja potiče od latinske reči methodos što znači put ka nečemu, govori o cilju prikupljanja podataka, tako da i metodi prikupljanja podataka znače put ka podacima. Do podataka se može doći na dosta načina. Uglavnom se do podataka dolazi putem ljudskih čula, tj. vidom, sluhom, ali do podataka se može doći i na druge načine, analizom, mjerenjem, upoređivanjem i slično. Posmatranjem, ispitivanjem, analizom, skaliranjem itd., može se doći do značajnih podataka potrebnih za istraživanje, a što je još bitnije, za donošenje ispravnih zaključaka. Bez podataka, ili bolje reći bez dovoljno podataka, istraživanje je nepotpuno i nemoguće.
U ovom radu obrađene su neke osnovne metode i tehnike prikupljanja podataka, te njihove prednosti i mane tj. nedostaci određenih metoda i tehnika. Iako u ovom radu nisu navedeni svi metodi za prikupljanje podataka jer ih ima puno, može se stvoriti slika o cilju i načinu na koji se podaci prikupljaju.

1.    TEORETSKI PRISTUP – DEFINISANJE POJMOVA
1.1.    Podatak, informacija, znanje, mudrost

Podatak i informacija nije isto, tj. ovi pojmovi ne predstavljaju sinonime. Riječ podatak potiče iz latinskog jezika, iz riječi datum koja znači dio informacije. Podatak je jednostavna neobrađena izolovana misaona činjenica koja ima neko značenje. Podaci (eng. Data) su znakovni prikazi činjenica i pojmova koji opisuju osobine objekata i njihovih odnosa u prostoru i vremenu. Podatak je nematerijalne prirode, on jednostavno postoji u našim mislima i nema značenje unutar ili izvan svog postojanja ili o samom sebi, pa se pridružuje značenju kojim opisujemo osobine objekata. Može postojati u bilo kojem obliku bio upotrebljiv ili ne. Oblici podataka su zvučni, slikovni, brojčani i tekstualni. Bilježe se na njima odgovarajuće načine. Struktura podatka je apstraktna i čine je: značenje (naziv i opis značenja određenog svojstva), vrijednost (mjera i iznos) i vrijeme. Podaci u kontekstu i kombinovani unutar strukture čine informaciju .
Obrada podataka je proces pretvaranja (transformacije) podataka u informacije. Da bi podatak postao informacija, mora imati značenje novosti za onoga ko je prima, odnosno mora uticati na povećanje nivoa znanja. Provođenje različitih postupaka, kao na primjer računskih (sabiranje ili oduzimanje…) i logičkih (poređenje, npr. manji, veći…), u suštini ima svrhu pripreme za neku odluku koju će primalac podatka da donese na osnovu novodobijene informacije. Drugim riječima, podatak postaje informacija onog momenta kada korisnik-primalac donese neku odluku. Bezbroj je takvih primjera, a ovdje će biti navedeno svega nekoliko:
a)    Kada kupujemo automobil vjerovatno nam je najvažniji podatak cijena, tj. cijena je najčešće odlučujući podatak koji će da utiče na našu odluku da kupimo novi ili korišteni automobil. Ovdje većina kupaca automobila “nesvjesno” čini obradu brojčanog podataka upotrebom logičkog postupka poređenja cijene automobila i količine novca koji se može potrošiti za kupovinu istog;
b)    U situacijama kada je više do jedne osobe primalac-korisnik podataka, tada se može govoriti o kolektivnom odlučivanju. Takva odlučivanja su najčešće većinska, tj. odluke o budućim radnjama nekog kolektiva se donose glasanjem, prilikom čega mora biti većina glasača “za” neki predlog. U nekim situacijama odluke o nekim budućim radnjama nekog kolektiva se donose i bez većine. Takvo odlučivanje se zove konsencus. Konsenzus je jednoglasno donošenje odluka. To je proces kojim pojedinci i grupe postižu opšte slaganje o ciljevima od zajedničkog interesa i sredstvima da se isti postignu ;
c)    Svrha naučnih istraživanja bilo koje naučne oblasti je da se dođe do određenih podataka, koji mogu da postanu potrebne informacije prema potrebi određenog predmeta istraživanja. Npr. neka farmaceutska kompanija vrši istraživanje svog novog “dječijeg” antibiotika ne samo na uzorku u dječijoj populaciji, već je uzorak sastavljen od osoba uzrasta od 7 do 77 godina.
Riječ informacija (potiče iz latinskog jezika – Informare) znači informisanje, obavještavanje.  Informacija (eng. Information) je rezultat analize i organizacije podataka na način da daje novo znanje primaocu. Informacija je raznolikost poruka od pošiljaoca do primaoca. Ona postaje znanje kad je interpretirana, odnosno stavljena u kontekst ili kad joj je dodijeljeno značenje. Informaciju čine podaci kojima je dato značenje putem relacijskih veza, odnosno organizovani podaci koji su uređeni za bolje shvatanje i razumijevanje. Značenje informacije može biti korisno, ali i ne mora.
Znanje je odgovarajuća zbirka informacija čija namjena je da bude korisna. Znanje čine organizivane informacije koje se mogu koristiti za stvaranje novih značenja i podataka. Znanje je ljudska sposobnost preduzimanja korisnih postupaka u različitim i neizvjesnim situacijama. Znanje je predodređen proces. Kada neko memoriše informacije tada on sakuplja, odnosno gomila znanje. To znanje ima korisno značenje njemu, ali ne osigurava samo po sebi uklapanje, odnosno integraciju kao što bi proizvelo daljnje znanje. Na primjer, djeca u nižim razredima osnovne škole mogu odgovoriti da je 2 + 2 = 4 jer imaju usvojeno to znanje, ali ne mogu odgovoriti koliko je 1267 x 300, jer bi to zahtijevalo memorisana dodatna znanja koja bi morala biti obuhvaćena razumijevanjem.
Znanje čine činjenice koje postoje unutar psihičke strukture koju svijest može obraditi. Ljudski um koristi to znanje za biranje između mogućnosti, a time reagovanje i ponašanje postaju inteligentniji. Kada vrijednosti i obaveze vode inteligentno ponašanje, ono je zapravo zasnovano na mudrosti.
Mudrost je posjedovanje iskustva, znanja, razumijevanja uz moć primjenjivanja svega ovoga sa razboritošću, praktičnošću, diskretnošću i zdravim razumom, odnosno mudrost je sposobnost donošenja ispravnih odluka.