REPO – ugovor o reotkopu

UVOD

Osnovni cilj ovog rada jeste opis različitih aspekata repo posla. Pokušat ćemo stvoriti cjelokupnu sliku o ovom instrumentu, čija je problematika duboko isprepletene u ekonomske i pravne kategorije. Iako je riječ o ugovoru, čije potpisivanje prethodi početku odvijanja repo transakcije, naš fokus neće biti isključivo pravna strana.

Prilikom izrade ovog seminarskog osvrnuli smo se na pojam repo ugovora, njegove elemente, historijski razvoj i slično.

Rad smo podijelili u četiri dijela, i to:

U prvom dijelu ćemo obraditi pojam, elemente, historijski razvoj, tj korjene nastanka ovog ugovora.

U drugom dijelu reći ćemo nešto o privrednoj važnosti, repo transakcijama, kamatama i ulogama na mađunarodnom tržištu novca.

Treći dio obrađuje rizike vezane za ovaj ugovor.

Dok ćemo u četvrtom dijelu obratiti pažnju na pravni aspekt repo posla.

1. REPO UGOVOR

Sporazum o reotkupu – RP ili REPO (engl. repurchase agreement, njem. Rückkauf) je instrument novčanog tržišta. Kreditni sporazum po kojem banka prodaje vrijednosne papire koje posjeduje (obično državni vrijednosni papiri) uz istovremenu obvezu da će ponovo otkupiti te iste vrijednosnice “na prvi poziv” kupca – zajmodavca ili točno određenog dana po cijeni koja zajmodavcu nosi ugovoreni prinos.

Kao osiguranje ovog kredita služe obično trezorski (blagajnički) zapisi koje banke prodaje po jednoj cijeni, ali je u kratkom roku (dan, dva, a najviše do četrnaest dana) obvezna ponovno ih iskupiti po nešto višoj cijeni. Razlika između niže cijene prodaje i više cijene reotkupa jest kamatna cijena kredita.

1.1. Pojam repo ugovora

Repo posao (Repurchase Agreement) jedan je od najznačajnijih instrumenata na međunarodnim finansijskim tržištima. Repo je skraćenica od Sale and Repurchase Agreement, što znači ugovor o prodaji i ponovnoj kupovini ili ugovor o reotkupu. Iako repo posao prema svojim osnovnim karakteristikama zaista podsjeća na prodaju i povratnu kupovinu, glavna funkcija repo posla je kreditiranje s vrlo visokim stepenom sigurnosti. Dakle, repo posao danas nudi velike mogućnosti poboljšanja i daljnjeg razvoja bankarskog poslovanja.

Sporazumi o povratnoj trgovini funkcioniraju vrlo slično kao i federalna sredstva, osim što u tim sporazumima mogu sudjelovati I nebankarske ustanove. Tvrtka može prodati rizične vrijednosne papire po sporazumu o povratnoj kupnji, ćime pristaje na otkup vrijednosnice na određeni budući datum. Većina repo ugovora su vrlo kratkoročni, najčešće su na 3 do 14 dana. No, postoji tržište za repo ugovore s dospijećima od 1 do 3 mjeseca.

1.2. Razvoj repo poslova

Najstariji podaci o prvoj pojavi repo poslova potiču još iz 1820. godine. Prema pojedinim izvorima, prve repo poslove počela je u to vrijeme prakticirati Bank of England. Dugi niz godina repo posao redovno se susreće na finansijskim tržištima SAD-a, Kanade i Japana, te Njemačke, Francuske i Velike Britanije.

Poslije duže stagnacije, sljedeća pojava repo transakcija datira iz 1918. godine, kada ih je počeo koristiti američki Federal Reserve System, i to kao sredstvo monetarne politike. Pojedinačni repo poslovi, bez uključenosti FED-a, počeli su se odvijati tek 1950. god. Tada počinje kontinuirano povećanje broja repo transakcija, čije će se ubrzanje osjetiti tridesetak godina kasnije. Tom razvoju događaja posebno je odgovaralo povećano zaduženje država 80-tih godina.

Repo posao počinje dobivati na svom zamahu početkom osamdesetih na međunarodnoj sceni., a najveći podsticaj tome dala je opšta strukturalna promjena finansijskih tržišta., koja se prvenstveno odrazila u sekuritizaciji, deregulaciji i usklađivanju finansijskih tržišta. Spomenimo onda i sve veću internacionalizaciju tada, posebno u trgovini vrijednosnih papira, čiji je obim transakcija zabilježio višestruki porast. Takav drastičan porast investicija širom svijeta prouzrokovao je češću pojavu poteškoća s likvidnošću uz češća kašnjenja pri odvijanju transakcija.