Odlomak

UVOD

Najvažnija pitanja u međunarodnoj trgovini su izbor robe, način formiranja odnosa razmene zemalja i koristi od međunarodne trgovine. Jedan od principa ekonomije glasi : Trgovina svkome može da donese boljitak-što znači da trgovina omogućava svakom licu da se specijalizuje u onoj oblasti u kojoj je najbolji, bez obzira da li je u pitanju poljoprivreda,zidarstvo itd. Zahvaljujući trgovini sa drugima, ljudi mogu da kupe raznovrsnija dobra i usluge po nižoj ceni. Trgovina omogućava zemljama da se specijalizuju u onome što najbolje rade i da uživaju u raznovrsnim dobrima i uslugama.
Teorije međunarodne trgovine odgovaraju na sledeća pitanja:
1) Koje proizvode jedna zemlja treba da uvozi i izvozi
2) Kako se formiraju odnosi i uslovi razmene između zemlje A i zemlje B ili zemlje A sa ostalim zemljama sa kojima zemlja A ima spoljnotrgovinsku razmenu, tj. postavlja se pitanje po kojim cenama jedna zemlja uvozi i izvozi
3) Koje su koristi i štete jedne zemlje uključene u međunarodnu trgovinu i međunarodnu podelu rada .

Merkantilističke teorije
U toku sedamnaestog i osamnaestog veka grupa ljudi (trgovci, bankari, dršavni zvaničnici ) napisali su eseje i pamflete o međunarodnoj trgovini u kojima su branili jednu ekonomsku filozofiju poznatu pod imenom merkantilizam. Merkantilisti su smatrali da je način da zemlja postane bogata i snažna da ona više izvozi nego što uvozi . Onda bi rezultirajući izvozni višak bio podmiren dohotkom zlata i srebra ili plemenitih metala. Što je nacija posedovala više zlata i srebra, u toliko je bila bogatija i moćnija. Prema tome , vlada je trebalo da čini sve što je u njenoj moći da podstiče izvoz nacije i obeshrabri uvoz. Pošto sve nacije ne mogu da istovremeno imaju izvozne viškove i pošto je količina zlata i srebra fiksna u svakom posebnom trenutku vremena, neka nacija može biti na dobitku jedino u uštrb drugih nacija. Merkantilisti su zbog toga propovedali ekonoski nacionalizam , verujući da su nacionalni interesi u osnovi međusobno konfliktni.
Thomas Munn (1571-1641) bio je verovatno najuticajniji merkantilistički pisac, a njegovo delo England’s Treasure By Foreign Trade predstavlja izuzetno izlaganje merkantilističke misli o spoljnoj trgovini .
‘Mada Kraljevstvo može da bude obogaćeno darovima koje prima ili kupovinama kod drugih država , sve su to stvari nesigurne I od malog značaja kada se dese. Zbog toga je uobičajeno sredstvo povećanja našeg bogatstva I riznice spoljna trgovina pri čemu uvek po vrednosti prodajemo vise nego što od njih trošimo. Jer… onaj deo našeg stoka (izvoza) koji nam nije vraćen trgovačkom robom (uvozom) mora neizostavno biti vraćen kući u riznicu (kao zlato)…
Možemo da…smanjimo uvoz robe ako trezveno odustanemo od prekomerne potrošnje strane robe u našoj ishrani I oblačenju… U našem izvozu mi ne smemo da cenimo samo naše obilje, već moramo da uzimamo u obzir potrebe naših suseda, tako da …. Možemo … da dobijemo toliko od naše manufakture koliko je to moguće, a takođe da nastojimo da im prodamo jevtino, što je utoliko značajnije jer visoka cena izaziva ništa manju prolaznost u količini (našeg izvoza). Ali obilje naših roba koje stranci koriste, a možda ih imaju I od nekih drugih nacija, može se smanjiti njihovim davanjem oduška upotrebom sličnih roba koje potiču sa drugih mesta, uz vrlo malo nelagodnosti; u ovom slučajju moramo se boriti da prodajemo što jevtinije , pre nego što izgubimo prodaju ovakve robe…
Na suptilnijem nivou analize postoji vise racionalnih razloga merkantilističkoj želji za akumulacijom plemenitih metala. To može biti shvaćeno ako se ima u vidu da su merkantilisti pisali pre svega za vladare I u cilju jačanja državne moći . Uz vise zlata vladari su mogli da izdržavaju veće I bolje armije I da konsoliduju svoju vlast kod kuće, jače armije I flote takođe su im omogućiili da stiču nove kolonije. Povrh toga, više zlata značilo je više novca u opticaju I veću poslovnu aktivnost. Dalje, ohrabrujući izvoz I ograničavajući uvoz vlada bi stimulisala nacionalni autput I zaposlenost.
Merkantilisti su podržali oštru kontrolu vlade nad svim ekonomskim aktivnostima I propovedali su ekonomski nacionalizam jer su verovali da država može da ima dobit od trgovine samo na uštrb drugih država.

Teorija apsolutnih prednosti
Prema, Adamu Smitu, razmena između dve zemlje zasnovana je na apsolutnim prednostima. Ako je jedna zemlja u proizvodnji jedne robe efikasnija od druge zemlje, ali manje efikasna u proizvodnji druge robe, onda obe zemlje mogu da budu na dobitku ukoliko se svaka specijalizuje u proizvodnji robe u kojoj ima apsolutnu prednost I ako sa drugom zemljom zameni deo svog autputa za robu u čijoj proizvodnji apsolutno zaostaje. Putem ovog procesa resursi se upotrebljavaju na najefikasniji način, a autput obeju zemalja će porasti. Ovaj porast autputa obe robe predstavlja meru dobitka od specijalizacije u proizvodnji koji stoji na raspolaganju za podelu među zemljama putem trgovine.
Dok su merkantilisti verovali da jedna zemlja može da ostvari dobitke samo na račun druge zemlje I zagovarali striktnu kontrolu vlasti nad čitavom ekonomskom I trgovinskom aktivnošću,Adam Smit verovao je da sve nacije dobijaju u razmeni I snažno je zastupao politiku laissez-faire. Slobodna trgovina bi dovela do najefikasnije upotrebe svetskih resursa I maksimizirala bi svetsko blagostanje. Postojalo je samo nekolilko izuzetaka za ovu politiku laissez-faira I slobodne trgovine. Jedan od njih odnosio se na zaštitu industrija koje su važne za nacionalnu odbranu.
Prema ovom verovanju, izgleda paradoksalno da danas većina zemalja nameće brojne restrikcije slobodnom toku međunarodne trgovine. Trgovinska ograničenja se neizostavno racionalizuju u izrazima nacionalnog blagostanja. U stvarnosti, trgovinska ograničenja zagovaranja su od strane nekoliko industrija I njihovih radnika koje su pogođene uvozom. Od trgovinskih ograničenja, takvih kakva su, korist ima nekolicina na račun većine.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Više u Trgovina

Komentari