Odlomak

UVODNI DEO

Svaki menadžer, rukovodeći se principima racionalnosti i efikasnosti u korišćenju poslovnih sredstava, nastoji da kružno kretanje obrtnih sredstava bude kontinuirano, nesmanjeno po obimu i nenarušeno po funkcionalnosti. Da bi se realizovao ovaj poslovni i finansijski cilj, preduzeće preuzima niz aktivnosti u sferi planiranja, obezbeđenja, korišćenja i reprodukcije obrtnih sredstava. Zbir ovih aktivnosti kojima se omogućava racionalno privređivanje sa obrtnim sredstvima u ekonomskoj literaturi naziva se upravljanje obrtnim sredstvima.
Upravljanje ukupnim i posebnim vidovima obrtnih sredstava predstavlja složen i kontinuiran proces donošenja poslovnih odluka pri planiranju, korišćenju i reprodukciji obrtnih sredstava. Suština i cilj upravljanja obrtnim sredstvima je u tome da se sa što manje ulaganja u ukupna i posebna obrtna sredstva ostvari što veći profit i na taj način da se utiče na maksimizaciju rentabilnosti i likvidnosti privrednih subjekata. Proučavajući problematiku upravljanja obrtnim sredstvima u preduzeću došao sam do niza specifičnosti i do brojnih osobina ovih sredstava, što sam ih prezentovao u ovom radu.
Suština upravljanja obrtnim sredstvima sastoji se u stvari u obezbeđivanju uslova za njihovu optimalnu strukturu. Analogno tome, u ukupnoj masi obrtnih sredstava moraju biti zastupljeni svi oblici obrtnih sredstava koji obezbeđuju najpovoljnije poslovanje preduzeća. Sledstveno navedenom, proizlazi zaključak da visok nivo učešća bilo kog pojavnog oblika obrtnih sredstava, uz istovremeni nedostatak drugih, remeti normalan tok reprodukcije preduzeća i nepovoljno se odražava na njegovo poslovanje.
Rad se sastoji iz tri dela. Prvi deo rada obuhvata pojam i klasifikaciju obrtnih sredstava, njihovo kružno kretanje, veličinu i strukturu. Drugi deo rada obuhvata finansiranje obrtnih sredstava, politiku i metode finansiranja. Treći deo rada je analiza obrtnih sredstava u preduzeću „Šole“ koja objašnjava analizu stanja obrtnih sredstava za 2010. i 2011. godinu, 2011. i 2012. godinu i 2012. i 2013. godinu, uz pomoć finansijskog izveštaja bilans stanja, i analiza obrta obrtne imovine uz pomoć koeficijenata obrta koristeći podatke iz bilansa stanja i bilansa uspeha, kao i analizu likvidnosti preduzeća uz pomoć koeficijenata likvidnosti. U okviru analize obrta obrtne imovine računati su koeficijenti obrta koji pokazuju obrt ukupne imovine, zaliha i potraživanja (kupaca).

Pre nego što pređemo na analizu upravljanja obrtnim sredstvima u preduzeću treba pojasniti pojam i klasifikaciju obrtinih sredstava, kružno kretanje, politiku i metode finansiranja obrtnih sredstava.

1. UPRAVLJANJE OBRTNIM SREDSTVIMA

Savremeno finansijsko upravljanje obrtnim sredstvima, temelji se na racionalnoj analizi finansijskog položaja preduzeća i predstavlja veoma složenu aktivnost za čije je sprovođenje potrebno mnogo znanja i iskustva .

Osnovni cilj finansijskog upravljanja obrtnim sredstvima jeste da se održi povoljna finansijska struktura preduzeća i zadovoljavajući stepen njegove likvidnosti.
U okviru ukupnih poslovnih sredstava preduzeća – razlikovanje obrtnih sredstava, s jedne strane, i osnovnih sredstava, s druge strane, veoma je značajno jer razlike koje postoje između obrtnih i osnovnih sredstava ne zasnivaju se samo na njihovim fizičkim svojstvima već na njihovim različitim funkcijama koje imaju u preduzeću, kao i načinu njihovog finansiranja. Obrtna sredstva predstavljaju deo ukupnih poslovnih sredstava ili imovine preduzeća. Zbog toga, racionalno upravljanje i dobro gazdovanje ukupnim obrtnim sredstvima i njihovim pojedinačnim oblicima predstavlja značajnu preokupaciju finansijskog upravljanja preduzećem.
U kontekstu navedenog, proizlazi potreba da finansijski menadžment preduzeća obrtna i osnovna sredstva različito tretira, što podrazumeva da se mora voditi računa o nekoliko značajnih momenata :
• Ulaganja u obrtna sredstva potpuno se naknađuju kroz prodajne cene proizvoda i usluga u periodima kraćim od godinu dana, dok je za naknadu ulaganja u osnovna sredstva potreban znatno duži vremenski period.
• Obrtna i osnovna sredstva imaju različite stepene fleksibilnosti. Naime, obrtna sredstva su mnogo fleksibilnija od osnovnih jer se mogu smanjiti ili povećati u skladu sa fluktuacijama u obimu poslovanja preduzeća. Nasuprot tome, osnovna sredstva kada se jednom nabave ona se ne mogu tako lako redukovati – smanjiti u skladu sa opadanjem poslovne aktivnosti preduzeća.
• Finansijski principi koji se primenjuju pri upravljanju obrtnim sredstvima razlikuju se od onih koji su relevantni za finansijsko upravljanje osnovnim sredstvima. Naime, upravljanje obrtnim sredstvima zasniva se na principima njihovog ekonomičnog korišćenja, u smislu nastojanja da se izbegne postojanje viška obrtnih sredstava (jer to predstavlja neekonomično i nepotrebno vezivanje jednog dela kapitala preduzeća).
• Povećanje obrtnih sredstava se uglavnom finansira iz kratkoročnih finansijskih izvora, dok se povećanje osnovnih sredstava najčešće finansira iz dugoročnih finansijskih izvora.
Svi navedeni elementi koji proizlaze iz specifičnosti obrtnih sredstava, nameću potrebu da se problematika obrtnih sredstava mora posebno tretirati u okviru finansijskog menadžmenta preduzeća. Međutim, postoje i mnogi dugi razlozi koji idu u prilog navedenoj tvrdnji, i to:
– Odluke o ulaganjima u obrtna sredstva donose se svakodnevno od strane finansijskog menadžmenta preduzeća, što nije slučaj sa odlukama o ulaganju u osnovna sredstva.
– Obrtna imovina u proseku čini 50% ukupne imovine preduzeća, posebno u sektoru industrije, dok je kod preduzeća koja se bave trgovinom ovaj procenat i veći.
– Odnos između povećanja obima prodaje (realizacije) i obrtnih sredstava skoro da je direktno proporcionalan, što nameće potrebu da finansijski menadžment preduzeća mora imati potpun uvid u kretanje obrtnih sredstava, kao i kontrolu nad tim kretanjem .

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Naučni radovi

Više u Skripte

Komentari