Obaveze i nadležnosti rukovodioca u javnom sektoru na primeru Direkcije za naknadu štete
Objavio Makimikihaos 25. mart 2024.
Seminarski radovi, Skripte, Ekonomija, Trgovina
Objavio studenti.rs 07. april 2016. Prijavi dokument
Uvod
Ekonomske osnove međunarodnih finansijskih odnosa nalaze se u međunarodnoj razmjeni roba, usluga, radne snage, tehnologije i informacija. Zapravo, pozitivni ili negativni saldo u trgovinskim odnosima sa inostranstvom inicira međunarodni transfer kapitala. Time je i makroekonomsku povezanost osnovnih privrednih procesa u domaćoj ekonomiji sa platnim bilansom moguće objasniti relacijom između finansiranja platno-bilansnih neravnoteža (deficita) preko angažovanja inostranog kapitala, sa ciljem povećanja stope rasta društvenog proizvoda.
Kretanja u domenu realnih resursa međunarodne ekonomije imaju svoje finansijske aspekte. Zato je i finansijske transakcije moguće definisati kao finansijske tokove, tj. kao plaćanja između pojedinih subjekata, između institucionalnih sektora, te između država u međunarodnoj projekciji odnosa razmjene. Uz to, razvoj informatičke tehnologije je omogućio brz transfer finansijskih sredstava u globalizovanoj svjetskoj privredi, i samim tim promovisao integraciju tržišta kapitala (direktnih investicija i bankarskih zajmova i depozita), te posebno tržišta vrijednosnih papira.
Tokovi kapitala, zajedno sa trgovinskim tokovima i transferom tehnologije, predstavljaju najznačajnije oblike međusobne povezanosti nacionalnih ekonomija u okviru međunarodnog ekonomskog sistema. Iskustva poslijednjih nekoliko decenija ukazuju na značajne kvantitativne i kvalitativne promjene u tokovima kapitala u međunarodnim okvirima. Posebno se to odrazilo na odnose između industrijski razvijenih zemalja i zemalja u razvoju. Naime, upravo su ovi odnosi imali za poslijedicu izbijanje krize spoljne zaduženosti velikog broja zemalja u razvoju, koji je, bez sumnje, postao centralna tačka stabilnosti, odnosno nestabilnosti postojećeg međunarodnog ekonomskog sistema. Istovremeno, ta kriza je potvrdila tezu o sve većoj međusobnoj povezanosti i međuzavisnosti razvijenih zemalja i zemalja u razvoju i tranziciji u rješavanju ključnih pitanja razvoja svjetske ekonomije. Pokazalo se da je izbijanje krize spoljne zaduženosti zemalja u razvoju početkom osamdesetih godina prošlog vijeka direktna poslijedica drastičnog smanjenja neto priliva inostranih finansijskih resursa iz industrijski razvijenih zemalja u zemlje u razvoju, odnosno smanjenja tzv. pozitivnog transfera resursa. Jedan od oblika kretanja kapitala jesu i zajednička međunarodna ulaganja, a što je ujedno i tema ovog rada.
1. Zajednička ulaganja kapitala u spoljnjoj trgovini
1.1. Glavni oblici i tokovi kretanja kapitala
Oblici kretanja kapitala u bloku međunarodnog finansiranja, provocirani su pozitivnim ili negativnim saldom u trgovinskim odnosima s inostranstvom. Kod negativnog salda, razlika se pokriva uvozom kapitala, dok u slučaju pozitivnog salda, višak u bilansu se izvozi. Kada transfer kapitala inicira pozitivna ili negativna trgovinska, odnosno tekući platni bilans, govorimo o kompenzatornom međunarodnom finansiranju. Međunarodno kompenzatorno finansiranje je primarno kratkoročno finansiranje, inicirano dužničkim odnosima prema inostranstvu (po komercijalnom, bankarskom ili javnom dugu). Mada je kompenzatorno međunarodno finansiranje kratkoročnog karaktera, ono ima i svoj dugoročni aspekt. Budući da pogoršanje odnosa u platnom bilansu, zbog pogoršanih uslova trgovanja, do čega najčešće dolazi uslijed promjena u cijenama, koje nisu uvjek i samo kratkoročnog karaktera, uklanjanja negativnog efekta u platnom bilansu kroz kompenzatorno finansiranje poprima, u tim odnosima i dugoročniji karakter.
Kretanje kapitala koje nije inicirano odnosima u trgovinskoj, odnosno u tekućem platnom bilansu, već se odvija nezavisno od toga da li je ostvaren pozitivan ili negativan rezultat u trgovinskim odnosima sa inostranstvom, a inicirano razlikama u cijeni proizvodnih faktora i razlikama u kamatnim stopama, nazivamo autonomno međunarodno finansiranje koje je, u osnovi, dugoročno finansiranje.
Međunarodni transfer kapitala u cilju finansiranja, bilo deficita platnog bilansa, bilo razvoja, može se odvijati: u direktnom odnosu dva partnera, dvije zemlje ili preko međunarodnih finansijskih organizacija. U prvom slučaju govorimo o bilateralnom međunarodnom finansiranju, a u drugom o multilateralnom međunarodnom finansiranju. Međunarodno bilateralno finansiranje je nepovoljnije za dužnika – uvoznika kapitala, jer je zemlja izvoznik u mogućnosti da postavlja određene ekonomske i političke uslove (npr. ona može da traži obavezu realizacije novčanog zajma na njenom tržištu, pod nepovoljnijim uslovima nego što nudi međunarodno tržište ustupke u pogledu pristupa tržištu uvoznika, itd.). Tako se, u tim odnosima, najčešće javljaju tzv. vezani zajmovi, što korisniku – uvozniku, praktično onemogućava da se koristi pogodnostima sa međunarodnog tržišta i po osnovu međunarodne konkurencije.
Objavio Makimikihaos 25. mart 2024.
Objavio nemanja20 25. mart 2024.
Objavio pupovic95 13. mart 2024.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Objavio dejana1995 21. februar 2023.
Objavio joka84 25. jul 2022.
Objavio joka84 24. maj 2022.
Komentari
You must be logged in to post a comment.