Obaveze i nadležnosti rukovodioca u javnom sektoru na primeru Direkcije za naknadu štete
Objavio Makimikihaos 25. mart 2024.
Objavio snezana12122 30. mart 2015. Prijavi dokument
1. POJMOVI I KATEGORIJE EKONOMIKE POSLOVANJA
1.1. Ekonomske nauke
Ekonomske nauke spadaju u grupu društvenih nauka koje za predmet izučavanja imaju ekonomsku oblast društvenog života. Izdvajanje ekonomskih nauka iz okvira filozofije događa se tek sa nastankom kapitalističkog društvenog uređenja. U kapitalizmu robna proizvodnja postaje dominantan oblik privređivanja, nasuprot ranijim načinima proizvodnje koje je, više ili manje, obeležavao naturalni oblik proizvodnje i razmene. Predmet izučavanja ekonomskih nauka danas je skoro svaka ljudska delatnost u kojoj se javlja problem ograničenih sredstava za realizaciju odabranih ciljeva. Ekonomske nauke se ne bave isključivo izučavanjem i objašnjavanjem ekonomskog života, njegovih karakteristika i zakonitosti. One razvijaju odgovarajuće naučne metode pomoću kojih omogućavaju što povoljniji izbor pravaca i načina ekonomskog razvoja.
Ekonomske nauke izučavaju pojave u reprodukciji i ekonomskom životu sa aspekta društvenih odnosa. One predstavljaju jedan od podsistema u sistemu društvenih nauka. Ekonomske nauke izučavaju i institucije u okviru kojih se odvija ekonomska aktivnost društva. Institucije, sa svoje strane, imaju dominantan uticaj na društveni razvoj, u smislu njegovog ubrzanja, kočenja ili usporavanja. Ekonomske nauke obuhvataju brojne i raznovrsne naučne discipline. Njihov sadržaj čine:
1. opšte ekonomske aktivnosti i globalni ekonomski procesi;
2. ekonomske aktivnosti u pojedinim specifičnim oblicima i načinima proizvodnje,
3. ekonomske aktivnosti u pojedinim zemljama i regionima;
4. različite dimenzije i aspekte privrednog razvoja;
5. međunarodni ekonomski odnosi;
6. pojedinačne grane i delatnosti privrede;
7. preduzeća u raznim privrednim oblastima;
8. pojedine ekonomske kategorije i pojmovi;
9. metodološki aspekti kvalitativne i kvantitativne analize ekonomskih pojava i procesa;
10. 10 prostorni i vremenski aspekti materijalnih komponenata proizvodnje;
11. istorijski razvoj ekonomske misli.
Iako su vrlo brojne i raznovrsne, ekonomske nauke čine celinu koja se označava nazivom ekonomska nauka ili ekonomija.
1.2. Ekonomija
Reč ekonomija vodi poreklo od grčke reči OIKONOMIA u izvornom značenju „pravila o radu u gazdinstvu“. Pod terminom „ekonomija“ označava se „ukupnost ekonomskih
nauka“ koje obuhvataju „svaku ljudsku delatnost u kojoj se susreće problem ograničenih sredstava za realizaciju odabranih ciljeva“. Iz ovakvog pristupa pojmu „ekonomija“ proizilaze i zahtevi efektivnosti, koja označava maksimalnu realizaciju ciljeva u okviru datih raspoloživih resursa, kao i efikasnosti, koja označava ostvarivanje postavljenih ciljeva sa minimalnim trošenjem resursa.
Ekonomija je naučna disciplina i oblast koja izučava ekonomske zakonitosti u privredi jedne zemlje, grupe zemalja ili regiona. Kao posebna oblast nauke ekonomija obuhvata ekonomsku teoriju, ekonomsku politiku i prateće ekonomske discipline koje omogućavaju kvalitativnu i kvantitativnu analizu ekonomskih pojava, kao i primenu naučnih dostignuća u praksi. Ekonomija obuhvata danas splet ukupnosti ekonomskih nauka i naučnih disciplina. Savremena ekonomija izučava zakonitosti materijalnog razvoja i ekonomskog života društva i njegovih podsistema.
Terminom ekonomija u njegovom najužem značenju, označava se gazdinstvo, najčešće poljoprivredno, zadružno – u kome se zajednički obavlja određena privredna delatnost. U tom smislu, izraz „ekonomija“ označava štedljivost i racionalno korišćenje raspoloživih resursa, kao i red u vođenju gazdinstva – domaćinstva. Šire gledano, ekonomija obuhvata ekonomske odnose i aktivnosti ljudi vezane za procese reprodukcije.
1.3. Ekonomika
Termin ekonomika (economics) u literaturi se koristi u različitom značenju. On se uglavnom odnosi na „ekonomsku teoriju“, ali se upotrebljava i da izrazi ekonomsko stanje u određenoj privrednoj oblasti, ekonomsku delatnost ili, pak, ukupnost ekonomskih odnosa i procesa u zemlji, grani ili preduzeću. „Ekonomika“ označava i ekonomske nauke ili naučne discipline koje izučavaju ekonomsku stvarnost, kao određeni segment društvenog života, sa ciljem „obezbeđivanja uslova za što povoljniji izbor pravaca budućeg razvoja privrede i društva“. Kao naučna disciplina ekonomika proučava delovanje ekonomskih zakonitosti u određenoj zemlji, privrednoj oblasti ili preduzeću. Ona izučava i konkretne odnose između ljudi ili grupa, vezane za proces reprodukcije, kao i mere i oblike ekonomske politike zemlje, područja, privredne delatnosti ili grane. Ekonomika se bavi svim aspektima i problemima proizvodnje i reprodukcije materijalnog bogatstva društva. Ekonomika izučava:
komponente proizvodnje – reprodukcije;
uslove i oblike korišćenja raspoloživih komponenata;
zakonitosti i principe racionalnog kombinovanja faktora proizvodnje (efikasnosti i efektivnosti);
ostvarene rezultate u procesu obavljanja delatnosti;
raspodelu ostvarenih rezultata iz procesa rada i poslovanja.
Ekonomika izučava i istražuje odnose u reprodukciji u okviru kojih čovek deluje na faktore proizvodnje. Uz pomoć tih faktora, proizvodi ga, razmenjuje, raspodeljuje, troši i obnavlja proces proizvodnje i usluge. Ekonomika istražuje kako se proizvodi i reprodukuje materijalna osnova bogatstva jednog društva ili njegovih segmenata – podsistema. Osnovna i globalna nauka u sistemu ekonomskih nauka jeste ekonomija (ili politička ekonomija). Ona proučava i tumači zakone proizvodnje, razmene, raspodele i potrošnje materijalnih dobara za život u ljudskom društvu uopšte. Deo ekonomskih nauka razvija se u pravcu izučavanja ekonomskih zakonitosti u konkretnom ekonomskom prostoru i ambijentu, prema pojedinim delatnostima reprodukcije. U tom pravcu razvijala se i ekonomika, kao posebna oblast ekonomskih nauka. Ekonomika se dalje raščlanjuje na posebne naučne discipline. Deo tih disciplina izučava ekonomsku stvarnost jedne društvene zajednice u datom periodu, odnosno ekonomsku stvarnost nacionalne ekonomije. Drugi delovi izučavaju određene oblasti nacionalne ekonomije kao šire ekonomske stvarnosti. Jedna grupa ekonomskih disciplina razvija se u pravcu izučavanja ekonomske stvarnosti privrednih subjekata, odnosno preduzeća, kao njenih organizacionih podsistema. Ekonomika se raščlanjuje na ekonomike pojedinih privrednih delatnosti: ekonomiku industrije, ekonomiku poljoprivrede, ekonomiku unutrašnje trgovine, ekonomiku turizma i sl. Sistem ekonomskih nauka upotpunjuje se i zaokružuje sve većim brojem naučnih disciplina, kao što su ekonomska istorija, ekonomska geografija, privredna statistika, zatim nauka o finansijama sa nizom svojih grana, kao i teorije računovodstva i sl. Izučavajući i posmatrajući mesto i ulogu ekonomike u sistemu ekonomskih nauka, zaključuje se da je to nauka koja se razvija na osnovama opšte ekonomije, i da se ona dalje grana na ekonomike pojedinih privrednih delatnosti i ekonomike privrednih subjekata.
1.4. Ekonomska politika
Ekonomska politika je posebna oblast ekonomskih nauka. Ona je nauka o merama i metodama državnog regulisanja, usmeravanja i menjanja odnosa u okviru reprodukcije ijednog društva. Ekonomska politika predstavlja i praktičnu aktivnost koju sprovodi država, njene institucije i organi. U tom smislu, ekonomska politika predstavlja koncentrisani izraz ekonomike. Ekonomska politika se bavi izučavanjem načela, pravila ponašanja i zakonitosti koje se pojavljuju u ekonomskim i drugim aktivnostima države, kao i regularnog delovanja države na ekonomsku bazu i na postojeće ekonomske odnose u cilju njihovog menjanja i usavršavanja. Iako je ekonomska politika uslovljena ekonomikom i njenim zakonitostima, ona ima određeno samostalno područje izučavanja i delovanja i povratno utiče na ekonomiku – bilo pozitivno ili negativno. Ekonomsku politiku kao nauku i praksu možemo posmatrati prema pojedinim načinima proizvodnje, međunarodnim ekonomskim odnosima, širim regionima, pojedinim zemljama, granama privrede, grupacijama, preduzećima i sl. Ekonomska politika je uslovljena dostignutim stepenom ekonomske razvijenosti konkretne zemlje, organizacijom i strukturom njene ekonomike i društvene nadgradnje. Pored toga, na ekonomsku politiku nacionalne privrede značajan uticaj ima i međunarodni i politički položaj jedne zemlje, odnosno njena uloga u međunarodnoj podeli rada. U savremenim uslovima koje obeležava globalizacija ekonomskog života, postojanja velikih i snažnih međunarodnih ekonomskih organizacija i integracija (Evropska unija, Međunarodne finansijske institucije, OECD, regionalna udruženja i sl.) – ekonomska politika jedne države nužno mora uvažavati pravila, zakonodavstvo i planove tih međunarodnih činilaca i institucija.
Objavio Makimikihaos 25. mart 2024.
Objavio nemanja20 25. mart 2024.
Objavio pupovic95 13. mart 2024.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Komentari
You must be logged in to post a comment.