Odlomak

1. POJMOVI I KATEGORIJE EKONOMIKE POSLOVANJA

1.1. Ekonomske nauke
Ekonomske nauke spadaju u grupu društvenih nauka koje za predmet izučavanja imaju ekonomsku oblast društvenog života. Izdvajanje ekonomskih nauka iz okvira filozofije događa se tek sa nastankom kapitalističkog društvenog uređenja. U kapitalizmu robna proizvodnja postaje dominantan oblik privređivanja, nasuprot ranijim načinima proizvodnje koje je, više ili manje, obeležavao naturalni oblik proizvodnje i razmene. Predmet izučavanja ekonomskih nauka danas je skoro svaka ljudska delatnost u kojoj se javlja problem ograničenih sredstava za realizaciju odabranih ciljeva. Ekonomske nauke se ne bave isključivo izučavanjem i objašnjavanjem ekonomskog života, njegovih karakteristika i zakonitosti. One razvijaju odgovarajuće naučne metode pomoću kojih omogućavaju što povoljniji izbor pravaca i načina ekonomskog razvoja.
Ekonomske nauke izučavaju pojave u reprodukciji i ekonomskom životu sa aspekta društvenih odnosa. One predstavljaju jedan od podsistema u sistemu društvenih nauka. Ekonomske nauke izučavaju i institucije u okviru kojih se odvija ekonomska aktivnost društva. Institucije, sa svoje strane, imaju dominantan uticaj na društveni razvoj, u smislu njegovog ubrzanja, kočenja ili usporavanja. Ekonomske nauke obuhvataju brojne i raznovrsne naučne discipline. Njihov sadržaj čine:
1. opšte ekonomske aktivnosti i globalni ekonomski procesi;
2. ekonomske aktivnosti u pojedinim specifičnim oblicima i načinima proizvodnje,
3. ekonomske aktivnosti u pojedinim zemljama i regionima;
4. različite dimenzije i aspekte privrednog razvoja;
5. međunarodni ekonomski odnosi;
6. pojedinačne grane i delatnosti privrede;
7. preduzeća u raznim privrednim oblastima;
8. pojedine ekonomske kategorije i pojmovi;
9. metodološki aspekti kvalitativne i kvantitativne analize ekonomskih pojava i procesa;
10. 10 prostorni i vremenski aspekti materijalnih komponenata proizvodnje;
11. istorijski razvoj ekonomske misli.
Iako su vrlo brojne i raznovrsne, ekonomske nauke čine celinu koja se označava nazivom ekonomska nauka ili ekonomija.

1.2. Ekonomija
Reč ekonomija vodi poreklo od grčke reči OIKONOMIA u izvornom značenju „pravila o radu u gazdinstvu“. Pod terminom „ekonomija“ označava se „ukupnost ekonomskih
nauka“ koje obuhvataju „svaku ljudsku delatnost u kojoj se susreće problem ograničenih sredstava za realizaciju odabranih ciljeva“. Iz ovakvog pristupa pojmu „ekonomija“ proizilaze i zahtevi efektivnosti, koja označava maksimalnu realizaciju ciljeva u okviru datih raspoloživih resursa, kao i efikasnosti, koja označava ostvarivanje postavljenih ciljeva sa minimalnim trošenjem resursa.
Ekonomija je naučna disciplina i oblast koja izučava ekonomske zakonitosti u privredi jedne zemlje, grupe zemalja ili regiona. Kao posebna oblast nauke ekonomija obuhvata ekonomsku teoriju, ekonomsku politiku i prateće ekonomske discipline koje omogućavaju kvalitativnu i kvantitativnu analizu ekonomskih pojava, kao i primenu naučnih dostignuća u praksi. Ekonomija obuhvata danas splet ukupnosti ekonomskih nauka i naučnih disciplina. Savremena ekonomija izučava zakonitosti materijalnog razvoja i ekonomskog života društva i njegovih podsistema.
Terminom ekonomija u njegovom najužem značenju, označava se gazdinstvo, najčešće poljoprivredno, zadružno – u kome se zajednički obavlja određena privredna delatnost. U tom smislu, izraz „ekonomija“ označava štedljivost i racionalno korišćenje raspoloživih resursa, kao i red u vođenju gazdinstva – domaćinstva. Šire gledano, ekonomija obuhvata ekonomske odnose i aktivnosti ljudi vezane za procese reprodukcije.

1.3. Ekonomika
Termin ekonomika (economics) u literaturi se koristi u različitom značenju. On se uglavnom odnosi na „ekonomsku teoriju“, ali se upotrebljava i da izrazi ekonomsko stanje u određenoj privrednoj oblasti, ekonomsku delatnost ili, pak, ukupnost ekonomskih odnosa i procesa u zemlji, grani ili preduzeću. „Ekonomika“ označava i ekonomske nauke ili naučne discipline koje izučavaju ekonomsku stvarnost, kao određeni segment društvenog života, sa ciljem „obezbeđivanja uslova za što povoljniji izbor pravaca budućeg razvoja privrede i društva“. Kao naučna disciplina ekonomika proučava delovanje ekonomskih zakonitosti u određenoj zemlji, privrednoj oblasti ili preduzeću. Ona izučava i konkretne odnose između ljudi ili grupa, vezane za proces reprodukcije, kao i mere i oblike ekonomske politike zemlje, područja, privredne delatnosti ili grane. Ekonomika se bavi svim aspektima i problemima proizvodnje i reprodukcije materijalnog bogatstva društva. Ekonomika izučava:
 komponente proizvodnje – reprodukcije;
 uslove i oblike korišćenja raspoloživih komponenata;
 zakonitosti i principe racionalnog kombinovanja faktora proizvodnje (efikasnosti i efektivnosti);
 ostvarene rezultate u procesu obavljanja delatnosti;
 raspodelu ostvarenih rezultata iz procesa rada i poslovanja.
Ekonomika izučava i istražuje odnose u reprodukciji u okviru kojih čovek deluje na faktore proizvodnje. Uz pomoć tih faktora, proizvodi ga, razmenjuje, raspodeljuje, troši i obnavlja proces proizvodnje i usluge. Ekonomika istražuje kako se proizvodi i reprodukuje materijalna osnova bogatstva jednog društva ili njegovih segmenata – podsistema. Osnovna i globalna nauka u sistemu ekonomskih nauka jeste ekonomija (ili politička ekonomija). Ona proučava i tumači zakone proizvodnje, razmene, raspodele i potrošnje materijalnih dobara za život u ljudskom društvu uopšte. Deo ekonomskih nauka razvija se u pravcu izučavanja ekonomskih zakonitosti u konkretnom ekonomskom prostoru i ambijentu, prema pojedinim delatnostima reprodukcije. U tom pravcu razvijala se i ekonomika, kao posebna oblast ekonomskih nauka. Ekonomika se dalje raščlanjuje na posebne naučne discipline. Deo tih disciplina izučava ekonomsku stvarnost jedne društvene zajednice u datom periodu, odnosno ekonomsku stvarnost nacionalne ekonomije. Drugi delovi izučavaju određene oblasti nacionalne ekonomije kao šire ekonomske stvarnosti. Jedna grupa ekonomskih disciplina razvija se u pravcu izučavanja ekonomske stvarnosti privrednih subjekata, odnosno preduzeća, kao njenih organizacionih podsistema. Ekonomika se raščlanjuje na ekonomike pojedinih privrednih delatnosti: ekonomiku industrije, ekonomiku poljoprivrede, ekonomiku unutrašnje trgovine, ekonomiku turizma i sl. Sistem ekonomskih nauka upotpunjuje se i zaokružuje sve većim brojem naučnih disciplina, kao što su ekonomska istorija, ekonomska geografija, privredna statistika, zatim nauka o finansijama sa nizom svojih grana, kao i teorije računovodstva i sl. Izučavajući i posmatrajući mesto i ulogu ekonomike u sistemu ekonomskih nauka, zaključuje se da je to nauka koja se razvija na osnovama opšte ekonomije, i da se ona dalje grana na ekonomike pojedinih privrednih delatnosti i ekonomike privrednih subjekata.

1.4. Ekonomska politika
Ekonomska politika je posebna oblast ekonomskih nauka. Ona je nauka o merama i metodama državnog regulisanja, usmeravanja i menjanja odnosa u okviru reprodukcije ijednog društva. Ekonomska politika predstavlja i praktičnu aktivnost koju sprovodi država, njene institucije i organi. U tom smislu, ekonomska politika predstavlja koncentrisani izraz ekonomike. Ekonomska politika se bavi izučavanjem načela, pravila ponašanja i zakonitosti koje se pojavljuju u ekonomskim i drugim aktivnostima države, kao i regularnog delovanja države na ekonomsku bazu i na postojeće ekonomske odnose u cilju njihovog menjanja i usavršavanja. Iako je ekonomska politika uslovljena ekonomikom i njenim zakonitostima, ona ima određeno samostalno područje izučavanja i delovanja i povratno utiče na ekonomiku – bilo pozitivno ili negativno. Ekonomsku politiku kao nauku i praksu možemo posmatrati prema pojedinim načinima proizvodnje, međunarodnim ekonomskim odnosima, širim regionima, pojedinim zemljama, granama privrede, grupacijama, preduzećima i sl. Ekonomska politika je uslovljena dostignutim stepenom ekonomske razvijenosti konkretne zemlje, organizacijom i strukturom njene ekonomike i društvene nadgradnje. Pored toga, na ekonomsku politiku nacionalne privrede značajan uticaj ima i međunarodni i politički položaj jedne zemlje, odnosno njena uloga u međunarodnoj podeli rada. U savremenim uslovima koje obeležava globalizacija ekonomskog života, postojanja velikih i snažnih međunarodnih ekonomskih organizacija i integracija (Evropska unija, Međunarodne finansijske institucije, OECD, regionalna udruženja i sl.) – ekonomska politika jedne države nužno mora uvažavati pravila, zakonodavstvo i planove tih međunarodnih činilaca i institucija.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

  • 69 stranica
  • Ekonomika poslovanja Momcilo Manic
  • Školska godina: Momcilo Manic
  • Skripte, Ekonomija
  • Srbija,  Požarevac,  UNIVERZITET MEGATREND - Fakultet za poslovne studije u Požarevcu  

Više u Ekonomija

Više u Skripte

Komentari