Odlomak

Osnovni cilj upravljanja instalacijom javnog osvetljenja je postizanje projektovanog nivoa, tj.minimalnog preporučenog nivoa srednje osvetljenosti (sjajnosti) željenih površina. Ideja o regulaciji potrošnje u javnom osvetljenju nije nova i još od kraja 70-tih i početka 80-tih godina prošlog veka razmatrana je upotreba dvofaznog sistema napajanja sa celunoćnim i polunoćnim režimom rada, pri čemu se u polunoćnom sistemu rada isključuje jedna faza, tj. isključuje se svaka druga svetiljka na liniji. Na ovaj način se štedi energija, ali uz smanjenu ravnomernost sjajnosti što utiče na kvalitet osvetljenja (gašenjem svake druge svetiljke udvostručuje se raspon
između susednih stubova što stvara tamne fleke na kolovozu usled pada
ravnomernosti sjajnosti).
Ugradnja foto senzora takođe se nije pokazala kao najbolje rešenje zbog menjanja
njegovih karakteristika i zaprljanja u toku vremena, što informaciju o nivou osvetljenosti čini nepouzdanom. Ovo za posledicu ima čestu neusaglašenost između vidnih uslova i nivoa sjajnosti – dešavaju se situacije kada vidljivost nije na odgovarajućem nivou a javno osvetljenje je isključeno, i obratno.
Takođe, javlja se potreba za smanjenjem nivoa sjajnosti u kasnim noćnim satima kada je frekvencija saobraćaja manja, ne bi li se izbegla neracionalna potrošnja električne energije. Ovaj problem je do sada najčešće rešavan ugradnjom RTK (RadioTeleKomanda – bežični prenos telekomandne poruke) ili MTK uređaja (Mrežna TonfrekventnaKomanda – telegrafski modulisan ton signal superponiran na mrežni napon), što omogućava dirigovano uključenje tj. isključenje po potrebi, ali i nepostojanje bilo kakve povratne informacije o stanju svetiljki u bilo kom trenutku u toku eksploatacije.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Elektrotehnika

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari