Odlomak

1. Uvod

Antička filozofija obuhvata filozofska mišljenja i sisteme koji su se razvili na širokom sredozemnom prostoru prožetom starom grčkom i rimskom kulturom u razdoblju od 7. stoljeća pr. Kr. do propasti starog svijeta početkom 6. stoljeća.
Kultura stare Grčke začetnik je i europske kulture. Na tom se geografskom području prvi put u historijiiz religijsko-fantastičnoga izdvojio filozofsko-znanstveni oblik mišljenja. Karakteristika stare orijentalne kulture bila je uklopljenost određenog stepena znanstvenog mišljenja, do kojeg su stari orijentalni narodi dospjeli, u religijsko-fantastični oblik mišljenja. Ta uklopljenost egzaktne misli u fantastično-religioznu mistiku karakteristična je i za one koji su se bavili znanošću u starim kulturama. To su bile zatvorene svećeničke grupe ili proroci koji su se izdvajali iz svijeta i ljudskog društva da bi tako osamljeni i udubljeni sami u sebe došli do istine. Njihovim sposobnostima pridavala se aureola uzvišenosti, nadzemaljskog i nadljudskog.

2. Antička filozofija

Antička filozofija spaja filozofiju Grčke i Rima. Posljednja grčka filozofska škola ukinuta je dekretom rimskog cara Justinijana 529. godine n.e., ali je Platon posljednji značajniji mislilac na koga nije uticalo hrišćanstvo, umro oko 270. god.n.e.
Grčka civilizacija oslobodila je znanstveno mišljenje i emancipirala ga od religije, podredivši ga praktičnim zadacima trgovine, brzom razvoju privrede, ali i političkim zadacima koji su se nametali u vezi s izmijenjenom društveno-ekonomskom strukturom. To mišljenje napušta služenje fantastičko-religioznom čovjeku, koji sebe još nije izdvojio kao pojedinca u okviru društva, i prelazi u službu konkretnog, egoističnog čovjeka pojedinca. Kroz takvog čovjeka i u njegovom interesu začela se u Grčkoj era samostalne znanstvene misli, čime je obilježen početak nove epohe u povijesti čovjekova ovladavanja prirodom i društvom. Grčka postaje kolijevkom kulturnog kompleksa koji se jednostavno naziva “Zapad”, što u to doba predstavlja pomicanje kulturnog i ekonomskog razvitka s Istoka prema Zapadu.
Antička filozofija se dijeli na četiri velika razdoblja:
•    Kosmološki period, u koji spada većina tzv. pretsokratovaca, a koji traje do pojave prvih sofista u 5. vijeku p.n.e. U ovom periodu filozofije preovlađuju pitanja vezana za prirodu kosmosa.
•    Antropološki period, (5. vek p.n.e.) u koji spadaju sofisti i Sokrat. U njemu preovlađuju pitanja vezana za čovjeka. Koliko čovjek može znati ili kako uspostaviti slaganje i prevladati razlike među ljudima, neka su od tih pitanja.
•    Period velikih sistema, (4. vek p.n.e.) se odnosi na djela Platona i Aristotela, filozofe koji su se bavili svim oblastima filozofskog istraživanja, povezujući ih jednom teorijom. Ova dvojica filozofa su prvi filozofi čije knjige su sačuvane u cijelosti, a ne samo u fragmentima.

•    Helenističko-rimski period, obuhvata vrijeme od smrti Aleksandra Makedonskog 323. g.p.n.e. do kraja 3. vijeka n.e., u kome ponovo dominiraju etička pitanja kojima se bave dvije velike škole – epikurejska i stoička.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Filozofija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari