Odlomak

UVOD

Religija potiče od latinske reči religio – učenje o najvišem biću, o Bogu, o svetom. U najširem smislu je verovanje u “sveta bića” (bogove) , koje je praćeno jakim emocijama verujućih ljudi. Razlikujemo politeističke (verovanje u više bogova) i monoteističke (verovanje u jednog boga) forme religije. Danas su najmasovnije monoteističke religiji hrišćanstvo, islam, judeizam i budizam.
Monoteističke religije imaju zajedničke karakteristike, a to su:

  • Monoteističke religije su rasprostranjene širom sveta.
  • Svaka monoteistička religija ima svog osnivača (Hrist, Muhamed, Mojsije, Buda itd.)
  • Monoteističke religije su soteriološke, odnosno spasilačke, što znači da uče spasenju posle smrti.
  • Svet i čovek su puni zla, treba tražiti savršenstvo u posthumnom svetu.
  • Predstoji apokalipsa, posle koje sledi “strašni sud”. Ovaj stav najviše naglašava hrišćanstvo.

Religiozne institucije i duhovnost oduvek su igrali centralnu ulogu u svetskoj istoriji. U mnogim društvima religija i religiozne vrednosti oblikuju život miliona pojedinaca, a igraju i ključnu ulogu u politici i kulturi.
Savremene i razvijene religije imaju razvijeno versko učenje (teologiju) i organizovanu zajednicu vernika u okviru verskih ustanova (crkvi) , koje propisuju (kanonizuju) versko učenje (dogmu) i versku praksu (obrede). Što je neka crkva organizovanija, to ona potpunije kontroliše magijske elemente u svom verskom obredu (ritualu) , jer tako lakše kontroliše ponašanje svojih vernika i efikasnije ih usmerava u željenom pravcu.
U religiji istina je apsolutna, a istinitost se ogleda u potpunoj privrženosti onome u šta se veruje, što se obožava. Zato je religijska istina uvek mistična dogma u koju se apsolutno veruje i koja se prihvata bez trunke sumnje. Kada se vera u dogmu poljulja sumnjom, kada se dovede u pitanje njeno apsolutno važenje, istinska vera više ne postoji.
Široko određenje religije dovodi i do toga da se ona ili izjednačava sa kulturom, odnosno pod kulturom se podrazumeva hinduistička, islamska, hrišćanska religija ili se misli, kao što to čini R. Lintoin, da je ona srž i potka koja povezuje sve kulturne činioce, odnosno ima aksiološki (vrednosni) , kognitivni (saznajni) i normativni (propisani) sadržaj.
Funkcije religije su mnogobrojne, ali se izdvajaju društvena i psihološka uloga. Po E. Dirkemu, religija slavi društvo i kao najmoćnija društvena činjenica spaja pojedince jer stoji iznad njih, doprinosi društvenoj integraciji. Za B. Malinovskog ona je funkcionalna, jer pruža podršku pojedincu, smanjuje napetost, neizvesnost i daje utehu u stanju patnje.

 

 

HRIŠĆANSTVO – POJAM I ODREDNICE

Hrišćanstvo (na grčkom jeziku: χριστιανισμός, na latinskom jeziku: christianitas) je jedna od tri najveće monoteističke (jednobožačke) religije, i nastalo je na prostoru nekadašnjeg Rimskog carstva.
Hrišćanstvo se začelo u zemlji Izrailja i zasnovalo se na Starom Zavetu judaizma na koju se nadovezao Novi Zavet o čemu govore jevanđelja. Postoje četiri jevanđelja, a to su: Jevanđelje po Marku, Luki, Mateji i Jovanu i govore o životu i učenju Isusa Hrista o dolasku Carstva Božijeg. Hrišćani su, dakle, oni koji veruju u Isusa Hrista, kao Božijeg poslenika i slede ga, kroz svoje zajednice koje se zovu crkve.
Hrišćanstvo je predstavljalo prvu univerzalističku religiju, nasuprot dotadašnjim nacionalnim religijama, i propovedalo jednakost svih ljudu pred Bogom: Jevreja, Grka, Rimljana, siromašnih, bogatih, žena, muškaraca. Zbog propovedanja jednakosti brzo je zavladalo među siromašnima. Kao religija hrišćanstvo se pojavilo u periodu raspada robovlasničke države, kasnije kada je postalo zvanična, državna religija, hrišćanstvo je vezalo svoje interese sa interesima vladajuće klase i udaljilo se od ideala koje propovedaju jevanđelja.
Hrišćanstvo je najbrojnija svetska religija sa oko dve milijarde pripadnika u skoro svim delovima sveta. U prvih hiljadu godina Hrišćanstvo je imalo jedinstvenu istoriju, a onda se ona razvijala u tri glavna ogranka: rimokatolicizam, pravoslavlje i protestantizam, odnosno u tri istoimene konfesije. Pravoslavlje je ostalo dosledno ortodoksnom učenju. Rimokatolicizam je stekao religiozne redove (jezuite, franjevce, dominikance i benediktince). Protestantizam je pak stekao na desetine podgrupa i novih crkava.
Filozofska ideja hrišćanstva su vera u Boga, ljubav, smeran život, nada. Simbol hrišćanstva je krst. Teološka pitanja: da li prikazivati Boga?
Razlike: religijsko učenje zasnivaju na filozofskom učenju, katolici zasnivaju na antologijskom, a pravoslavci na aleksandrijskoj filozofskoj školi. Obe su idealističke, ali aleksandrijska ne negira materijalno.
Karakteristike pravoslavlja: Bog je i nepoznat i dobro poznat. Bog se ne može opisati rečima već samo shvatiti kroz jedinstvo s ljubavlju, kroz božansku energiju i božanska dela među ljudima. Sin Božiji je rođen. Bog sveti duh je ishođen. Nesliveno jedinstvo. Isus – Bogočovek, ljudska priroda se stavlja u prvi plan. Pravoslavna crkva je nacionalna, decentralizovana. Crkve su samostalne – autonomne. Pravoslavni vrhovni poglavar je patrijarh. Patrijarh je prvi među jednakima, samo je na funkciji, ne donosi odluke samostalno, nema autoritet donošenja odluka. Verski objekti su hramovi i manastiri. Crkve su nepreterano ukrašene spolja, moravski stil (crvena cigla) , unutra su ukrašene freskama, ikonama, crkveni hor.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Filozofija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Više u Teologija

Komentari