UROANTISEPTICI DIURETICI

Uvae ursi folium - Medvjetkin list

Biljna vrsta: Arctostaphylos uva-ursi (L.)
SPRENG., medvjetka, Ericaceae.
Opis: Špatulasti i gusti, kožasti, glastki listovi su sjajno zeleni na gornjoj površini;imaju cjelovite i djelomično unatrag savijene rubove, a nervatura je izrazito i fino mrežasta. Vrlo mladi listovi su obrasli dlakama, a jednostanični trihomi koji ih prekrivaju imaju debele stijenke i uglavnom su nepravilni. Polegnut, prizemni grm sa vazdazelenim, kožastim listovima, špatulastim listovima. Vjenčić je u obliku urne ili ćupa s bijelim i crvenkastim laticama.

Miris: Blagi.

Okus: Stežući,blago gorak.

Podrijetlo: Niski grmovi rasprostranjeni su po sjevernoj polutci. U Europi droga dolazi isključivo od divljih vrsta iz Španjolske i Italije. Planika se ne smije uvoziti iz zemalja Istočne Europe zbog njezinog statusa ugrožene vrste u divljini i zbog toga Europska unija u smjernicama trgovine zahtjeva od zemalja izvoznica znanstveno ˝izvješće o neštetnosti˝ nalaza biljke radi ugroženosti vrste. Neke od vrsta za opskrbu Sjeverne Amerike potječu iz Ruske Federacije.

Sastav: Glavna komponenta droge su fenolni heterozidi sa hidrokinononovim monoglukozidom arbutinom (prema Eur.farmakopeji i JP, droga ne smije sadržavati manje od 7% suhog arbutina), također sa malim udjelom metilarbutina, pogotovo u drogama koje su podrijetlom iz Švicarske ili Austrije; droga također sadrži arbutin-galne estere, slobodnu galnu kiselinu i druge fenolne karboksilne kiseline te piceosid (p-hidroksiacetofenon glukozid). Prema starijoj literaturi droga sadržava 15-20% tanina, uključujući galotanine i tanine tipa katehina (prema autoru sadržaj je rijetko iznad 20%). Ostali sastojci droga uključuju 1-2% flavonoida, posebno hiperozide kao i ostale kvercetine i miricetinske glikozide i triterpene, uključujući ursoličnu kiselinu i odgovarajući alkohol uvaol te iridoidni glikozid monotropein.

Indikacije: Droga djeluje kao sredstvo za dezinfekciju mokraćnog sustava kod blagih upala donjeg urinarnog trakta i mokraćnog mjehura. Antibakterijsko djelovanje, prema Levinu koji je formulirao ovu hipotezu vec 1883.godine, pripisuje se hidrokinonu koji se oslobađa iz arbutina cijepanjem glikozidne veze. Zato arbutin smatramo prolijekom relativno toksičnog i aktivnog elementa hidrokinona. Pouzdani podatci o metabolizmu arbutina/hidrokinona u ljudskom tijelu su još uvijek manjkavi.Prema starijim podacima arbutin se može apsorbirati u tankom crijevu kao glikozid aktivnim transportom pomoću Na-ovisnog nosača. Iz ovih studija se ne može odrediti da li arbutin cirkulira kao netaknuta molekula ili je glikozidna veza tijekom transporta već pocijepana. S druge strane, također je poznato da se glikozidi mogu hidrolizirati beta-glukozidazom u mukozi crijeva. Kod arbutina, aglikon hidrokinon se može apsorbirati već u crijevu ili u jetri i detoksificirati konjugacijom sa glukuronskom ili sulfatnom kiselinom. Ovako nastali konjugati nemaju antibakterijsko djelovanje, ali oni se mogu hidrolizirati bakterijskim enzimima, npr. kod E.colli. Nije ispitivano da li i druge bakterije koje uzrokuju infekcije urinarnog trakta djeluju na antibakterijsku aktivnost preparata planike kao što je to slučaj sa E.colli. Pojačano antibakterijsko djelovanje proučavano je kod alkalizacije urina. Da li alkalizacija urina,koja dodatkom Na-hidrogen karbonata može biti postignuta samo kratkoročno, ima isti učinak in vivo još je uvijek upitno. U svakom slučaju, mjerljiva količina hidrokinona nije detektirana u urinu.
Diureza je promatrana u štakora davanjem vodenih ekstrakata i diuretički učinak vjerojatno se ne pojavljuje kod uzimanja droge u uobičajenoj uporabi kao što je čaj ili ostali medicinski pripravci. Polifenolni tanini kao i fenolne karboksilne kiseline te piceosid pokazali su se odgovornim za učinak ekstrakta lista planike ˝in vitro ˝.