Odlomak

Uvod
Pod fizičkim licima u pravu, podrazumevaju se ljudi koji rođenjem postaju pravni subjekti i kao takvi ostaju sve do svoje smrti. Fizičko lice je svaki živ čovek, ljudsko biće, bez obzira na zdravstveno stanje, pol i starost. U savremenom pravu fizičko lice koje ima prava i obaveze je pravni subjekt. U pravnoj nauci se osnovano ističe da su čovek i subjekt dva različita pojma i rezultat dva različita načina posmatranja. U pravu se zahteva da čovek bude živ rođen, kao i da je rođen u ljudskom obliku (da nije monstrum). Pored toga u pravu je zaštićeno i začeto dete koje još nije rođeno, tzv. nasciturus, u pogledu prava nasleđivanja, pod uslovom da se rodi živo i u ljudskom obliku. (Pravilo klasičnog rimskog prava – „Infans conceptus pro nato habetur, quotiens de comodo eius agitur”, što u prevodu znači: „Začeto dete smatra se rođenim, ako je to u njegovom interesu”. ).
Ovo svojstvo subjekta prava, imaju sva fizička lica od rođenja do smrti. Isto je pravo jednako za sva fizička lica, kao i za novorođena lica (na primer, u slučaju nasleđa), začeta deca a još nerođena, pod uslovom da se rode u ljudskom obliku – da nisu monstrum, nepunoletna i punoletna lica.
Pravni subjektivitet fizičkog lica prestaje smrću. U određenim situacijama postoji pravni interes da se pojedina fizička lica koja su nestala proglase umrlim. Da bi jedno fizičko lice bilo proglašeno za umrlo, potrebno je da se ispune određeni uslovi, kao da je ono odsutno iz svoga prebivališta određeno vreme i da je neizvesno gde se ono nalazi i da li je ono još u životu. Postupak za proglašenje nestalog lica za umrlo pokreće se na predlog zainteresovanih lica i postupak se vodi kod nadležnog opštinskog suda na čijem je području nestalo lice imalo prebivalište, odnosno poslednje boravište. Lice koje je rešenjem nadležnog suda proglašeno za umrlo, prestaje da bude subjekt prava i to od onog dana koji je označen u rešenju. Ovakvo rešenje, o proglašenju nestalog lica za umrlo, sadrži samo pretpostavku o smrti umrlog lica i ona proizvodi svoje dejstvo dok se ne dokaže suprotno, tj. da takva pretpostavka nije istinita.
Pravna sposobnost
Fizičko lice (čovek) kao pravni subjekt je imalac pravne sposobnosti. U savremenim zakonodavstvima sva ljudska bića su pravni subjekti i sva imaju isti obim i kvalitet pravne sposobnosti, bez obzira na pol, uzrast, duševno stanje, telesno zdravlje, nacionalnu, rasnu ili versku pripadnost. U savremenim pravima pravna sposobnost građana je opšta (imaju je svi od rođenja do smrti).
Pojam pravne sposobnosti fizičkog lica
U sistematici skoro svih građanskopravnih kodifikacija regulisanje pravnih subjekata zauzima jedno od centralnih mesta. Pravnim subjektima je po pravilu, posvećen veliki broj pravnih normi. Kada u građanskom pravu kažemo “ličnost” ili “ pravni subjekt”, onda pod tim podrazumevamo ništa drugo nego mogućnost biti titular subjektivnih prava i obaveza. Subjekti u pravu su fizička i pravna lica. Fizičko lice je svaki čovek i to od trenutka svog rođenja. Fizičko lice ima mogućnost da samo postavlja ciljeve i granice svom ponašanju i radnjama. Čovek nije sredstvo za ciljeve drugih i u tom smislu o Kantov personalizam govori o dostojanstvu. Iz toga sledi da svaki čovek prema svakom drugom ima pravo na to da bude poštovan kao ličnost u svom biću i da u tom svom području ne bi smeo da bude povređen. Bitni elementi ovog osnovnog pravnog odnosa su pravo i obaveza,kao i uzajamnost prava i obaveza u odnosima među licima. Sa pojmom ličnosti prava obaveze i pravnog odnosa koji povezuje dva ili više lica, dobijamo osnovne pojmove u građanskom pravu. U sveri građanskog prava, ličnost se pojavljuje kao subjekt prava koje poseduje pravnu sposobnost. Ona označava sposobnost biti subjekt prava. Postoje različita subjektivna prava. Zajedničko za sva subjektivna prava je da ličnost ovlašćeni nešto dobije od prava, da mu ono nešto garantuje. Ličnost može imati prava samo u odnosu na druga lica koja su prema pravnom poredku obavezna da ova prava priznaju i da se prema njima ponašaju. Ko se tako ne ponaša, dakle ko drugog u pravima koja su mu priznata ometa, oduzima ih, oštećuje ili vređa u pravnom smislu postupa “protivpravno”. Građansko pravo štiti ovlašćenog od protivpravnog ponašanja time što mu daje mogućnost da sudski ostvari svoje pravo, kao i kroz nametanje obaveze na naknadu štete. Pored subjektivnih prava obaveza je drugi konstitutivni elemenat pravnog odnosa. Kao što pravni poredak ne može bez pojma subjektivnog prava, isto tako ne može bez pojma obaveze. Izraz obaveza treba najpre razumeti u smislu koji mu etičkom personalizmu pridaje Kant. On pod obavezom označava unutrašnju zapovest koju čovek oseća u svojoj moralnoj svesti. Karakter pravne obaveze kao jedne obaveze ne gubi time ništa što je njeno neispunjeno povezano sa sankcijom ili zaprećeno nekom štetom, kao što je gubitak prava, obaveze na naknadu štete, ili u ekstremnim slučajevima sa kaznom. Pojam lica u etičkom smislu uključuje u sebi ideju odgovornosti za sopstvena činjenja i propuštanja. Nositi i precizirati odgovornost znači uzimati na sebe posledice svog činjenja, odgovarati za njih. Čovek koji zna da je odgovoran za svoje radnje i njene posledice,koji ih uračunava samom sebi, zna da je to nešto što ga ne može mimoići. Čim sazna da je drugom učinio nepravo, da je povredio svoju obavezu prema njemu, oseća moralnu nužnost da prihvati posledice koje su pogodile drugoga, da štetu nadoknadi. Naknadu štete zahteva onaj kome je nepravo učinjeno, kao svoje pravo. Niko ne može zahtijevati naknadu štete od životinje ili nežive stvari. Snositi odgovornost i biti odgovoran je pravo i dužnost lica u pravu.
Nastanak pravne sposobnosti
Fizičko lice stiče pravnu sposobnost rođenjem. Rođenje je završeno kad se dete fizički odvoji od majke (presecanjem pupčane vrpce). Dete koje se rodi mrtvo ili umre na porođaju, nije postalo pravni subjekt. Dovoljno je da je dete posle rođenja živelo ma i najkraće vreme, da je davalo znake života , pa smrt po rođenju znači da pravni subjektivitet deteta prestaje, a ne da nikada nije ni nastao. Neka prava zahtevaju i dodatne uslove: da biće ima ljudski oblik (nije monstrum) i vitalnost (da iz telesne konstitucije ne proizlazi neminovnost smrti). Nijedan od ova dva uslova ne treba prihvatiti u našem pravu.
Rođenje deteta prijavljuje se matičaru i upisuje u matičnu knjigu rođenih koja se vodi za područje na kome je dete rođeno. Upis rođenja u matičnu knjigu nema konstitutivno dejstvo za sticanje pravne sposobnosti. Ona je stečena trenutkom rođenja.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

  • 11 stranica
  • Gradjansko pravo -
  • Školska godina: -
  • Skripte, Pravo
  • Srbija,  Beograd,  UNIVERZITET MEGATREND - Fakultet za pravo,javnu upravu i bezbednost FDUA  

Više u Pravo

Više u Skripte

Komentari