Odlomak

UVOd

Ultraljubičasto (UV) zračenje predstavlja elektromagnetno (EM) zračenje u
intervalu talasnih dužina od 100-400 nm. Ovo zračenje emituju različiti veštački izvori,
ali i Sunce kao prirodni izvor EM zračenja. UV zračenje ima važnu ulogu u biohemijskim
procesima koji se odigravaju u ćelijama živih organizama i neophodni su za njihovo
fiziološko funkcionisanje. Drugim rečima, UV zračenje je neophodno za opstanak živog
sveta na našoj Planeti.
Tokom svoje evolucije organizmi su se prilagodili prirodnim nivoima solarnog UV
zračenja i svako povećanje intenziteta ili promena spektra ovog zračenja, koje stiže do
Zemljine površine, prouzrokuje štetne posledice po živi svet-biosferu.
Iako su štetni efekti dejstva UV zračenja na žive organizme bili poznati još u XIX
veku [Morys and Berger, 1993], tek otkrićem smanjene debljine ozonskog omotača iznad
Antarktika i pojavom „ozonskih rupa“ 80-tih godina prošlog veka, svetska javnost
počinje da posvećuje pažnju UV zračenju kao ekološkom problemu. Intenzitet i spektar
UV zračenja, koje dospeva do površine Zemlje, direktno zavisi od debljine ozonskog
sloja.
Ozon ( ) je nestabilan gas koji se lako razgrađuje pod dejstvom organskih
jedinjenja, naročito pod dejstvom hlorofluorokarbonata (freoni, haloni…), koji su našli
široku primenu kako u industriji, tako i u svakodnevnom životu. Ozon predstavlja zaštitni
sloj Zemlje, bez koga na njoj ne bi postojao ni jedan nama poznat oblik života. Ozon ima
ulogu filtra (apsorbera) zračenja. On efikasno apsorbuje visokoenergetsko EM zračenje,
tako da na površinu Zemlje dospeva filtrirano sunčevo zračenje iz optičkog dela spektra
(niskoenergetsko UV zračenje, vidljivo zračenje i infracrveno zračenje). Svaka promena
u kvalitetu ili kvantitetu ovog filtriranog zračenja, koja se javlja kao posledica smanjenja
količine ozona, može izazvati štetne posledice, kako po zdravlje ljudi, tako i na
celokupnu biosferu i globalnu klimu.
O3
Činjenica je da svako naučno otkriće prati razvoj tehnike i tehnologije kojima se
poboljšavaju uslovi, kvalitet i standard savremenog života. Tako se pored prirodnog UV
zračenja, ljudi danas sve više izlažu UV zračenju emitovanom od strane veštačkih izvora,
koji se koriste kako u medicinske tako i u kozmetičke i estetske svrhe. Time je znatno
povećan rizik od štetnog dejstva UV zračenja, naročito za ljude sa osetljivom kožom.
Nažalost, štetni efekti koji se javljaju kao posledica prekomernog izlaganja UV
zračenju nisu trenutni i odmah vidljivi, već se akumuliraju u organizmu i ispoljavju
godinama kasnije, kad već uveliko postoje oštećenja. Kako je UV zračenje nevidljivo za
ljudsko oko i ’’neosetno’’ za ostala ljudska čula, čovek nije u mogućnosti da sam proceni
nivo svoje izloženosti UV zračenju bez adekvatnih informacija. Zbog toga je adekvatna
informisanost i edukacija stanovništva o štetnom dejstvu UV zračenja, kao i o merama
zaštite neophodna, kao sastavni deo zaštite životne sredine.
U mnogim zemljama postoje zakonske regulative i propisi kojima je regulisano
korišćenje i kontrola veštačkih izvora UV zračenja, naročito onih koji se koriste u

kozmetičke i estetske svrhe i dostupni su praktično svim grupama stanovništva. Jedni od
njih su kreveti za veštačko sunčanje, tzv. solarijumi.
Kod nas se nažalost ovom problemu ne posvećuje dovoljno pažnje. U našoj zemlji ne
postoji zakonska regulativa za oblast UV zračenja, kontrolu veštačkih izvora UV
zračenja, pa samim tim ne postoji ni adekvatna edukacija i informisanost javnosti o svim relevntnim pitanjima vezanim za ovo zračenje.
Cilj ovog diplomskog rada je bio, da se ispitaju spektralne kararakteristike solarijumaparata, koji poslednjih godina kod nas imaju veliku primenu i dostupni su praktično svima, a samim tim, na osnovu dobijenih rezultata, ukaže i na potrebu za donošenjem zakonskih regulativa o kontroli kvaliteta ovih izvora zračenja i adekvatnim merama zaštite od dejstva UV zračenja, koje potiče od veštačkih izvora.Snimljeni su spektri i izvršena merenja intenziteta UV zračenja kod pet različitihtipova solarijuma u tri novosadska salona za sunčanje. Za klasifikaciju ovih aparata, korišćeni su kriterijumi i standardi koji važe u zemljama Evropske unije, pre svega u Nemačkoj i Švedskoj. Ovi kriterijumi i standardi su navedeni u sedmom poglavlju, dok je obrada i analiza izmerenih podataka data u osmom poglavlju ovog rada

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Fizika

Više u Skripte

Komentari