Odlomak

OSNOVNI  FIZICKE GEODEZIJE
Fizicka geodezija, u literaturi se moze pronaci i kao Teoriska ili Visa geodezija je grana geodezije koja se, na osnovu multidisciplinarnih  metoda merenja i opazanja,  bavi utvrdjivanjem pojavnih oblika Zemljine povrsi i njenog spoljasnjeg gravitacionog polja.
Pod stvarnom zemljinom povrsi se smatra ona povrs koja odvaja tvrd i tecan deo planete Zemlje od njene atmosfere.
Prakticni zadatak Fizicke geodezije se sastoji u odredjivanju koordinata tacaka na povrsi Zemlje u jednom  jedinstvenom opste matematicki definisanim  koorninatnom sistemu koji vazi za citavu planet ili na jedan njen deo.
Problem izucavanja spoljasnjeg gravitacionog polja Zemlje, se svodi na metod odredjivanja potencijala sile Zeljine teze u spoljasnjem prostoru, u za isti teren ogovarajucem refereferntnom koordinatnom sistemu.
Potreba za jedinstvenim koordinatnim sistemom je novijeg datuma i nastala je onog  trenutka kada su se merni instrumenti koji se koriste u geodeziji toliko usavrsili sto se prciznosti i razdaljina koje mere tice da je pocelo dolaziti do velikih odsupanja u pogledu dobijenih rezultata. To je narocito doslo do izrazaja pojavom GPS satelita.
U klasicnoj geodeziji koordinatni sistemi su bili lokalnog ili regionalnog karaktera i bili su razvijani metodom triangulacije uz pomoc instrumenata kao sto su Teodoliti, niveliri, poljske pantljike…
. Za dovodjenje  instrumenta Teodolita, u vertikalan polozaj se koristio visak odnosno cevasta libela na alhidadi  ( zadovolljavanje 1. uslova kod centrisanja instrumenta).
Po definiciji  geoid  je povrs  na koju sila gravitacije deluje uvek pod pravim  uglom u odnosu na tangentu u datoj tacki.  Silu gravitacije materjalizuje visak .  Zbug anomalija koje geoid kao geometrisko telo ima (kasnije cemo ih izanalizirati) visak iako upravan na geoid odstupa od vertikale u datoj tacki za odredjenu vrednost o odnosu na elipsoid, pa samim tim dolazi do gresaka u merenju horizontalnih i vertikalnih uglova sto determinise i greske u racunanju koordinata tacaka u datom referntnom koordinatnom sistemu.
Medjutim  greske nastale zbog tog uticaja nisu bitno uticale na zadovoljavajucu tacnost  za lokalne referentne koordinatne sisteme i kao takve nisu se uzimale u obzir.

Pojavom satelitske geodezije i potrebom za jedinstvenim referentnim koordinatnim sistemom za citavu planetu  Zemlju, kao  jedinstvenog planetarnog  modela za predstavljanje iste doboijaju na znacaju.

 

 
GEOID
Geioid je ekvipotencijalna povrs na koju je u svakoj tacki sila zemljine teze upravna na tangentu u toj tacki povrsi. To je nepravilna povrs koja se poklapa sa povrsi idealno mirnog nivoa okeana i mora. Pojam reci Geoid ( na Grckom oblik Zemlje ), prvi put je upotrebio G.I. Listing 1873. god.
Geoid koji se na morima i okeanima poklapa sa nivoom vode, produzava se ispod kopnenih delova planete tako da je u svakoj njegovoj tacki sila teze usmerena po normali na geoid, odnosno, normalna je na tangentu u ravni geoida na u projektovanoj tacki.
Geoid je kao matematicki oblik zemlje definisao  nemacki matematicar Karl Fridrih Gaus.
Sve tacke na fizickoj povrsini Zemlje su projektovane na ravan geoida tzv. ‘ svodjenjem na nultu nivoosku povrs’ i time su bivale odredjene u ravni ( X, Y ). Odredjivanjem  njihove nadmorske visine  dobijala se I treca Z koordinata i na taj nacin tacka je bivala potpuno odredjena u prostoru.
Da Zemlja nema prvilan geometriski oblik odvno je poznato, a geoid se koristio kako bi se  najpribliznije opisao nepravilan oblik Zemlje. Za ravan geoida se uzima srednji nivo mora koji je utvrdjen dugogodisnjim merenjem.
Jedini nacin da se dodje do visine neke tecke na povrini Zemlje je bila da se ona izmeri u odnosu na Srednji nivo mora. Verovalo se da je voda u morima i okeanima u ravnotezi pod delovanjem Zemljine gravitacije i da formira savrseno pravilan geometriski oblik. Pod srednjim nivoom mora se prosta podrazumeva aritmticka sredina rezultata merenja nivoa mora u jednom dugom vremenskom periodu ( najmanje 19 god.).
Srednja nivooska povrs se uzima kao nulta visina za odredjena lokalna podrucija i sa odgovarajucim koordinatnim sistemom u ravni ( X,Y ), ona tvori trodimenzionalan linearan koordinatni sistem neophodan za odredjivanje prostornih koordinata svake tacke u tom sistemu ( X,Y,Z).

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Geodezija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Jedan komentar na “Fizicka geodezija”

Komentari