Odlomak

UVOD

Suvremene norme za čelične i spregnute konstrukcije zahtijevaju uzimanje u obzir ponašanje priključaka pri definiranju proračunskih modela, pri čemu se analizira utjecaj ponašanja priključaka na raspodjelu reznih sila, odnosno globalno ponašanje sustava. U posljednje vrijeme ovoj je problematici posvećena velika pozornost pa su razraneni postupci za preciznije procjenjivanje mehaničkih svojstava priključaka i njihovo uključivanje u proračune. Otpornost spojeva uglavnom nije upitna jer se primjenjuju dobro istražena načela za različite vrste spojeva, ali treba voditi računa o utjecaju elastičnog ili plastičnog popuštanja spoja koje se odražava na raspodjelu sila u čvorovima okvira ili nad srednjim ležajima kontinuiranih nosača. Iako je ponašanje priključka trodimenzionalno, uobičajena prisutnost krute stropne ploče obično omogućava konstruktoru da zanemari deformaciju izvan ravnine i torzijsku deformaciju priključka. Ponašanje priključaka i konstrukcijskih elemenata u konstrukcijama mora biti menusobno usklaneno. Priključak se u globalnom numeričkom modelu konstrukcije može prikazati kao rotacijska opruga koja povezuje težišne linije spojenih elemenata u točki njihova presjeka. Proračunske vrijednosti te rotacijske opruge mogu se odrediti iz odnosa momenta savijanja Mj,Ed koji djeluje na priključak i odgovarajuće rotacije priključka ΦEd, [1]. Konstruiranje spregnutih priključaka se općenito može podijeliti na dva osnovna pristupa (slika 1):

  • konstruiranje priključaka kao kod običnih čeličnih konstrukcija
  • suvremena izvedba spregnutih priključaka kod kojih se ostvaruje kontinuitet menukatne konstrukcije, pri čemu čelična greda može biti ispod betonske ploče ili integrirana u menukatnu konstrukciju (tzv. Slim floors).

Kod suvremene je izvedbe osnovni zahtjev osiguranje kontinuiranog djelovanja armature ploče u vlaku oko čvora, iako se općenito kod spregnutih okvira ne može postići puni kontinuitet izmenu menukatne konstrukcije i stupova. Stoga su spregnuti priključci po svojoj prirodi općenito djelomično kontinuirani. Suvremena izvedba omogućuje ostvarenje puno većih vrijednosti krutosti i otpornosti. Spojevi se izvode u zavarenoj ili vijčanoj varijanti pomoću čelnih ploča (u punoj ili djelomičnoj visini) ili L profila, a moguća je i izvedba s kontaktnim pločama. Kada su grede integrirane u menukatnu konstrukciju, preporuča se izvedba zglobnih spojeva sa stupom koji nakon betoniranja automatski postaju djelomično kontinuirani priključci. Daljnje povećanje krutosti i otpornosti priključka može se postići ubetoniravanjem hrpta stupa (betonom obloženi stupovi).

 

 

 

 

 

Metoda komponenti kod spregnutih priključaka

Model komponenti za čelične priključke, a kasnije i za spregnute priključke, razvijen je razmatranjem najboljeg načina za podjelu složenog konačnog spoja na logične dijelove, s obzirom na način ponašanja. Iz slike 2 vidi se da u priključku greda-stup postoje područja vlaka, tlaka i posmika. Općenito se za odrenivanje proračunskih karakteristika priključaka koristi metoda komponenata koja se sastoji u tome da se priključak modelira sustavom sastavljenim od krutih i popustljivih komponenata. Za svaku se komponentu odvojeno procjenjuju karakteristike otpornosti, krutosti i duktilnosti. Komponente iz pojedinih područja rade zajedno te se njihove karakteristike serijski vežu. Tada se dobivene karakteristike pojedinih područja menusobno kombiniraju radi modeliranja mehaničkih karakteristika čitavog priključka.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari