Gradjansko procesno pravo

GRAĐANSKO PROCESNO PRAVO

Pojam građanskog parničnog postupaka
Građanski parnični postupak je opća, redovna i osnovna metoda zaštite ugroženih ili povrijeđenih subjektivnih građanskih prava, koju pružaju pravosudna tijela.
ZPP-om se uređuju pravila postupka na temelju kojih sud raspravlja i odlučuje u sporovima o osnovnim pravima i obvezama čovjeka i građanina, o osobnim i obiteljskim odnosima građana te u radnim, trgovačkim, imovinskim i drugim građanskopravnim sporovima, osim ako zakonom za neke od tih sporova nije određeno da u njima sud rješava po pravilima drugog postupka.
Parnični postupak spada među tzv. kognicijske postupke u kojima se samo određuje sadržaj pravne zaštite koju treba pružiti, dok se sama pravna zaštita ostvaruje se prisilno u posebnom sudskom postupku – ovršnom postupku.

Građansko procesno pravo i građansko parnično procesno pravo
Građansko procesno pravo je sustav pravnih pravila kojima se regulira sudsko ostvarivanje zaštite prava.
Građansko parnično procesno pravo je sustav pravnih pravila kojima se regulira ostvarenje zaštite subjektivnih prava u parničnom postupku.

Izvori građanskog parničnog postupka
U izvore građanskog parničnog postupka ubrajaju se
•    Zakon o parničnom postupku,
•    Zakon o izvanparničnom pstupku
•    Ovršni zakon
•    Zakon o nasljeđivanju
•    Zakon o radu
•    Zakon o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja

NAČELA PARNIČNOG POSTUPKA
Načela su temeljni principi za rad usmjereni ka postizanju određenog cilja, kao i postavke na kojima se temelji parnični postupak.

Načelo ustavnosti i zakonitosti
Načelo zakonitosti u parničnom postupku traži da se parnični postupak provede uz potpuno poštivanje odgovarajućih pravnih normi.
Parnične radnje moraju se osnivati na zakonu.
Procesni subjekti su ovlašteni poduzimati u pravilu samo one radnje koje su zakonom predviđene.
Sud mora poznavati pravila kojima se regulira parnični postupak, te nije ovlašten postupak provoditi po načelima pravičnosti.
Načelu zakonitosti suprotstavljaju se naročito načela ekonomičnosti i pravne sigurnosti, te načelo zabrane reformacije in pejus.

Načelo dispozicije i oficioznosti
Pokretanje parnice, njeno održavanje u toku, razvoj procesnih stadija, prestanak parnice, raspolaganje predmetom spora i procesnim materijalom može se učiniti zavisnim ili od inicijative suda ili od inicijative stranaka.
Po sustavu oficioznosti inicijativa je u rukama suda, a po sustavu dispozicije inicijativa zavisi od nahođenja i volje stranaka.
Za naš parnični postupak može se reći da prevladava načelo dispozitivnosti, korigirano mjerama koje se manifestiraju kao odraz načela oficioznosti. Npr. stranka nije obavezna ni na kakvo držanje u parnici, pa ni na njeno pokretanje. Da li će do parnice doći ovisi isključivo o nahođenju potencijalnog tužitelja. Sud nije ovlašten da pokreće parnicu po službenoj dužnosti, ali jednom pokrenuta parnica se vodi po službenoj dužnosti do donošenja konačne odluke.
Stranka od čije dispozicije zavisi pokretanje parnice ovlaštena je da utvrdi predmet spora.
Sud odlučuje samo u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Stranke mogu slobodno raspolagati zahtjevima koje su stavile u tijeku parnice, te se tako one mogu odreći svog zahtjeva, priznati zahtjev protivnika i nagoditi se.
Kod kondemnatorne tužbe pravni interes se presumira
Kod konstitutivne tužbe pravni interes se presumira
Kod deklaratorne tužbe potrebno je dokazati pravni interes