Igre za razvoj hodanja i trcanja

Hodanje i trčanje ne treba posebno obrađivati na času fizičkog vaspitanja. Smatra se da su
hodanje i trčanje prirodne forme kretanja i da se prema tome same od sebe razvijajii.
Za pravilno rešavanje zadataka hodanja u prva dva razreda uglavnom koristimo prirodne
uslove. Na izletima u prirodi vežbamo: hodanje uzbrdo, niz brdo, brzo i sporo hodanje, hodanje
četvoronoške, hodanje preko gredica, hodanje pojedinačno, u parovima, hodanje po pesku,
prelaženje sa kamena na kamen, organizaciju koraka. Kroz ove zadatke razvijamo: snagu,
ravnotežu, koordinaciju i druge sposobnosti.
Trčanje u prva dva razreda odvija se više kroz igru. Važnost trčanja je u stimulisanju rada
organa za disanje i rada srca. Veliki uticaj trčanja je na usavršavanju koordinacije kretanja.
Vodimo računa o doziranju trčanja, o smenjivanju trčanja sa odmorom. U prvom razredu
trčanje sprovodimo kroz imitacije (imitiramo trčanje zeca), trčanje u mestu, trčanje sa
podignutim kolenima. Učitelj organizuje trčanje po iscrtanoj liniji, trčanje oko stalaka,
trčanje po kružnici, trčanje po plitkoj vodi.
Dalje usavršavanje trčanja organizuje se kroz štafetne igre.
Ranije se trčanje odvijalo kroz igru, sada se hodanje i trčanje organizuje sa zadacima: da je
korak racionalan, brzina veća, da se trči uz pesmu, da se trči duže.
Hodanje sa naizmeničnim trčanjem – brzo, sporo, napred, nazad, ritmičko hodanje i trčanje
– vijugavo.