Komponente i podsistemi racunara

UVOD

U cjelokupnu strukturu informacijskog sustava ulaze: sklopovlje, programi, ljudi, organizacije, mreže i baze podatak
Sklopovlje ili hardver (hardware) je materijalna osnovica, tj. fizički dijelovi računala (radne stanice, pisači, modemi, kablovi). U sklopovlje ubrajamo računala i sve periferne jedinice kojima se obavljaju prikupljanje, obrada, memoriranje i distribucija podataka korisnicima.
Uobičajeno je računala dijeliti na mikroračunala, srednja računala, mini računala i velike sustave. Od 90-ih godina 20. st. prevladava klijentsko-serverska tehnologija, koja polazi od ideje opće povezanosti elemenata sustava u komunikacijsku mrežu, podijele rada na razinu klijenata i na razini servera.
Programi informacijskog sustava čine ukupnost programske opreme računala u nekom informacijskom sustavu. Programi se dijele na sustavske i aplikacijske programe (korisničke). Operacijski sustav je skup programa koji upravlja radom i programskog i fizičkog dijela računala i nadzire ih.
Aplikacijski program možemo podijeliti:
•    na aplikacije opće namijene (Microsoft Office),
•     aplikacije specifične namjene (glazba, sport, zemljopis, astrologije),
•     opće poslovne aplikacije (Microsoft Office, Lotus Notes),
•     specifične poslovne aplikacije (Microsoft Project, bankarstvo, trgovina, arhitektura),
•    obrazovne aplikacije i kućne aplikacije.

Ljudi koji rade s informacijskim tehnologijama su ili korisnici ili profesionalni informatičari. Korisnici informacijskih sustava rade s informacijama i rezultate obrade koriste za rad i unaprjeđenje svog posla. To su menadžeri, upravitelji, službenici.
Profesionalni informatičari osmišljavaju i održavaju informacijske sustave, a to su:
•    projektni sustav- istražuje potrebe korisnika,
•    programeri- izrađuju i održavaju informacijske sustave,
•    operatori-upravljaju sklopovljem informacijskog sustava i održavaju ga

Organizacija označuje organizacijske postupke, metode i načine vezivanja prethodnih triju komponenta u cjelinu.
Mreža označuje koncepciju i realizaciju komunikacijskog povezivanja informacijskog sustava (lokalne mreže i globalne – Internet).

1.    SOFTWARE – SOFTVER

Softver (dolazi od engleske riječi software = programska oprema) računski je program koji je napisan tako da je njegov sadržaj lako primjenjiv. Softver je neopipljivi dio računala za razliku od tehničkih dijelova koji zajedno čine hardver. Sadrži upute koje su potrebne za rad hardwarea i komunikacija.
Glavni zadatak programske opreme – softvera je upravljanje hardverom.
Krajem 50. –tih godina prošloga stoljeća, uočen je velik problem, a to je bilo  zaostajanje razvoja softvera za razvojem hardvera te nedovoljan broj stručnih i obrazovanih ljudi koju su bili sposobni programirati računala.
”Prvi koraci u tehničkom razvoju asemblera, kompilatora i drugih programskih jezika bili su motivirani idejom izbjegavanja ekstenzivnog, iscrpljujućeg i često dosadnog i ponavljajućeg programskog posla.
Programiranje je jednostavna logička procedura davanja instrukcija računalu (što i kako raditi), instrukcije daje programer pisanjem programskog koda, a uz primjenu odgovarajućih programskih jezika, alata za programiranje.“ (Stjepanek, N., Šokac D, Valkovac B. , 2006., 23. Str.)
Softver se može podijeliti na nekoliko kategorija koje ovise o zadaću koju obavljaju.
Softver se može podijeliti na nekoliko kategorija koje ovise o zadaću koju obavljaju.
Primarne kategorije:
•    operacijski sustav ( sistemski softver) – nadzire rad računala ( programi koji su bitni za rad računala);
•    održavanje datoteka na disku;
•    upravljanje ekranom;
•    aplikativni softver – program koji izvršava po jedan ili uskih zadatak;
•    pisanje teksta;
•    upravljanje bazom podataka;
•    računalna igra;

Dodatne kategorije softvera:
•    mrežni softver – omogućuje komunikaciju skupinama povezanih računala;
•    programski jezik – omogućuje programeru pisanje programa;
•    obrađivač tekst;
•    programski prevoditelji;