Korisnici računarai maskulatorno-skeletni poremećaji

 
1. Uvod

Računar ili kompjuter složeni je uređaj koji služi za izvršavanje matematičkih operacija ili kontrolnih operacija koje se mogu izraziti u numeričkom ili logičkom obliku. Računari su sastavljeni od komponenata koje obavljaju jednostavnije, jasno određene funkcije. Kompleksna interakcija tih komponenata rezultira sposobnošću računara da obrađuje informacije.
Primjena računara u savremenom svijetu raste gotovo eksponencijalno. Račuanri se primenjuju u poslovanju, obrazovanju, radi zabave i komunikacije. Upotreba računara je naročito popularna kod mladih ljudi koji svakodnevno provode sve više i više vremena krstareći po internetu, snimajući filmove i muziku, učestvujući na društvenim mrežama, diskusionim grupama i slično. Pri tome je nažalost poznato da se mladi ljudi sve manje bave sportom ili rekreacijom u prirodi, što uglavnom ima za posljedicu loše držanje tijela, gojaznost, probleme sa vidom, nedruštvenost, otuđenost i sl. Ukoliko se mlad čovjek, koji na zabavu i komunikaciju već troši veći dio svog slobodnog vremena, još i profesionalne orijentacije radi bavi računarima, rizik od gore navedenih zdravstvenih problema se znatno uvećava.
Postura se definiše kao stav tijela, tačnije, relativna usklađenost dijelova tijela jednog u odnosu na drugi, pri čemu je naprezanje tijela najmanje. Čovjeka karekteriše uspravan stojeći stav koji bi trebalo da je estetski skladan.
Tijelo čovjeka je simetrično. Tijelo se, zarad procjene i analize, uzdužno dijeli na lijevu i desnu identičnu polovinu. Zamišljena ravan koja dijeli tijelo uzdužno počev od čela (os frontale), preko korijena i vrha nosa (septum, nasi), sredine donje vilice (os mandibulae), grudne kosti (os sternum), pupka (umbilicus), pubične kosti (os pubis), sve do prostora na podu između oba stopala, zove se sagitalna ravan.
Tijelo se, zarad procjene i analize, dijeli i poprečno na prednju (lice, prednji deo grudnog koša i prednji dio nogu) i zadnju stranu (potiljak, zadnji dio grudnog koša-leđa, glutealna regija i zadnji dio nogu). Zamišljena ravan polazi od vrha ramena, ušne školjke, bočne sredine tijela i zove se frontalna ravan.
Tijelo se zarad procjene i analize dijeli i horizontalno na gornju i donju polovinu. Gornju polovinu čine trup i gorni ekstremiteti. Donju polovinu tijela čine karlica i donji ekstremiteti. Zamišljena ravan polazi iznad karlice, horizontalno i zove se horizontalna ravan.
Svi pokreti tijela se izvode u ove tri ravni. Odstupanja od simetričnosti predstavljaju poremećaje u posturi i biomehanici. Za održavanje pravilnog, uspravnog stava čovjeka, neophodno je učešće akitivnih (mišići) i pasivnih (zglobovi, kosti, ligamenti) sila organizma, ali i učešće sile zemljine teže. Pri svim aktivnostima tijela, aktivne i pasivne sile se suprotstavljaju sili gravitacije, ali tako da istovremeno moraju biti u ravnoteži. Ležeran stojeći stav (dobra postura) je stanje mišićnog i skletenog balansa koji štiti odgovarajuće strukture od povreda ili progresivnog deformiteta, bez obrzira na položaj. U uslovima dobre posture, mišići najbolje funkcionušu, obezbjeđuje se optimalna pozicija za abdominalne i torakalne organe, težina tijela je raspoređena podjednako na obje noge, a energetski utrošak je neznatan, pa je i mogućnost zamora manja. Mišićna napetost nije velika, ali opet mora biti dovoljna da nadvlada silu gravitacije. Uspravni stav se najlakše održava ako vertikalna, zamišljena osa, koja prolazi kroz težište čitavog tijela, prolazi i kroz najvažnije zglobove. To u praktičnom smislu znači da, kada se pacijent posmatra iz profila, ta zamišljena linija prolazi kroz uho, zadnjim dijelom tijela pršljenova vratne kičme, rameni zglob, ispred torakalnih pršljenova, kroz tijela lumbalnih pršljenova, blago iza centra zgloba kuka, blago ispred centra zgloba kolena, blago ispred skočnog zgloba.
Ergonomija je naučna disciplina koja se bavi oblikovanjem radnog okruženja radi povećanja sigurnosti i smanjenja negativnog uticaja radnog procesa na čovjeka. Iz mnogih ergonomskih istraživanja proizašle su mjere za zaštitu zdravlja korisnika računara.
Za ljude koji veći deo radnog vremena provode za računarom, neželjeni efekti su postojanje elektromagnetnog zračenja ekrana, potreba za određenim pokretima ruke koji se stalno ponavljaju i izazivaju oštećenja na zglobovima (Repetitive Strain Injury – RSI) i drugi.