Odlomak

1. Uvod

Korisnici koji imaju manju količinu radne memorije u računaru sigurno su se prilikom istovremenog pokretanja više programa susreli s porukom „Virtual memory too low“. To znači da su se memorijski resursi računara približili maksimumu i da Windowsi automatski povećavaju količinu virtualne memorije, te računar postaje vrlo usporeno par trenutaka. Ali šta je ustvari virtualna memorija i čemu ona služi?
Osnovna ideja virtualne memorije je da veličina programa i podatka može prekoračiti količinu fizičke memorije. Operativni sistem čuva dijelove programa koji se trenutno koriste u memoriji a ostatak na disku. Rješenje koje je najčešće primjenjivano, bila je podjela programa na dijelove, zvane dopune (overlays). Dopune su držane na disku i njih je operativni sistem po potrebi prebacivao u memoriju i obratno.

2. Virtualna memorija

Virtualna memorija je rezerviran dio na tvrdom disku gdje se kopiraju podaci iz fizičke memorije (RAM). To se radi sa ciljem oslobađanja prostora u fizičkoj memoriji koja nikad ne smije biti popunjena do kraja jer bi se tada računar jednostavno zamrznuo. Znači kad pokrenete neki program on se nalazi u fizičkoj memoriji i tamo obavlja sve potrebne radnje, ali kada pokrenete još jedan program, a da prije toga niste izašli iz onog prethodnog, ovaj prvi se automatski kopira u virtualnu memoriju tako da bi oslobodio prostor za novi program koji ste pokrenuli.
Ako računaru nedostaje memorije s izravnim pristupom (RAM) potrebne za pokretanje programa ili rad s programom, sistem Windows to nadomješta pomoću virtualne memorije.
Virtualna memorija kombinira RAM računara s privremenim mjestom na tvrdom disku. Kad računaru nedostaje RAM-a, virtualna memorija premješta podatke s RAM-a na prostor nazvan stranična datoteka. Premještanjem podataka na straničnu datoteku s nje oslobađa se RAM da bi se mogao završiti rad.
Što računar ima više RAM-a, to programi brže rade. Ako nedostatak RAM-a usporava računar, povećanjem virtualne memorije to se može nadomjestiti. No računar puno brže čita podatke s RAM-a nego s tvrdog diska, stoga je bolje rješenje dodati još RAM-a.
Iako je sama ideja nastala mnogo ranije, prva virtualna memorija izrađena je 1959. godine. U današnje vrijeme ne obraćamo preveliku pažnju na taj dio sistema za pohranu podataka, no razvoj virtualne memorije je jedno od većih postignuća. Virtualna se memorija opisuje nestvarnim memorijskim prostorom jer se sastoji od stvarne postojeće primarne memorije i od zamišljenog dijela u sekundarnoj memoriji. Podržavaju je neki operativni sistemi. Microsoft DOS, na primjer, za razliku od Windowsa, ne podržava virtualnu memoriju.
Ako prelazite iz programa u program oni se automatski kopiraju iz virtualne memorije u fizičku i obrnuto. Drugim riječima, samo aktivan program se nalazi u fizičkoj memoriji dok ostali čekaju u virtualnoj.

Rating: 5.0/5. From 1 vote.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Informacione tehnologije

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari