Odlomak

 
2. Predmetni cilj

Predmetni cilj predmeta Operativni sistemi je sticanje znanja o osnovnim konceptima operativnih sistema kako na konceptualnom, tako i na praktičnom nivou. Kako i sam rada nosi naslov jednog od operativnih sistema, pažnja biti usmerena ka istom – Windows 8 operativnom sistemu.
Studenti se kroz predavanja upoznaju sa osnovnim, istorijskim, stručnim i drugim razvojem operativnih sistema, njihovim tipovima sigurnosti, funkcionalnošću, datotekama, itd.
Kroz praktične vežbe studenti savladavaju osnovne koncepte operativnih sistema na primeru operativnog sistema Microsoft Windows 8. Stiču se praktična znanja o programskoj i korisničkoj platformi, osposobljavajući se kroz takav rad i sa zadatim problemima za samostalan rad.

3. Uvod u operativne sisteme
Računar je sastavljen od kompleksnog hardvera i njemu potrebnog softvera. Različiti računari imaju različit hardver, ali ono što korisnik vidi prilikom uključivanja računara je obično isto za sve tipove, ma koji da je hardver u pitanju. Sve delove računara koji nisu bitni korisniku objedinjuje osnovni program koji nazivamo operativni sitem. On ne prikazuje složenost računarskih delova (hardvera) već pruža korisnicima mogućnost da budu rukovaoci tog složenog sistema. On je osnovni deo sistemskog softvera. Naziva se još i virtuelna mašina koja se lako koristi a sakriva nebitne delove računara i detalje njenog funkcionisanja. To se može nazvati i osnovni program zahvaljujući kome računar funkcioniše. Bez OS (operativnog sistema) nijedan program nije funkcionalan, tj. ne može ni da funkcioniše. On je organizator svih procesa koji se u računaru dešavaju. Neki od njih su:
• Povezivanje sa periferijom u softverskom smislu
• Upravljanje memorijom
• Koordinator mrežne komunikacije
• Monitoring resursa, bezbednosti
• Upravljanje programima i podacima
• Omogućavanje višestrukog pristupa
• Korisnički interfejs, itd.
Cilj mu je podržavanje aplikativnog softvera i postizanje visoke efikasnosti računara (nije primarni cilj). On razvija bazu na kojoj se razvijaju aplikativni programi. Šematski, on se nalazi između hardvera računara i aplikativnog softvera, u delu koji se naziva sistemski softver. Hardver su u tom slučaju integrisana kola, čipovi, štampane ploče, kablovi i konektori, i dr. Aplikativni softver je softver u kome korisnik računara radi. Deo koji ne pripada operativnom sistemu a nalazi se takođe u sistemskom softveru su razni editori, kompajleri i komandni interpreteri. [10]
Dakle, on je posrednik između računarskog hardvera i samog korisnika. Od trenutka uključivanja računara, pa do isključivanja, OS je prisutan i bez njega ne može. On upravlja radom računara. Kad se nešto desi, pritisak nekog tastera na tastaturi, mrdanje mišem ili slično, definiše se kao događaj, a to je prekid. Baš na tom principu operativni sistem i radi, princip odziva na prekid. Procesoru se dostavlja podatak od strane jedinice koja generiše taj prekid i to se naziva vektor prekida. Vektor prekida se koristi kao pokazivač na tabelu sa adresama programa za obradu prekida koja se nalazi na početku memorije. Za svaku adresu je rezervisano 4 bajta i ima 256 adresa vektora prekida. Prekidi mogu da se maskiraju (zabrane) ili dozvole.
4. Kratak istorijat

Slika 1. Prvi računar
Razvoj operativnih sistema se može grupisati po generacijama jer je i sam pratio razvoj hardvera kao i potrebe ljudi koji su koristili računare.
Prvi računari (slika 1) u suštini nisu imali operativni sistem kao danas, on je bio nekako integrisan u hardver samog računara. Govorimo o prvoj generaciji računara sad daleke 1945. godine. Tada nisu mogli da uspostave normalan rad računara od sat vremena a da nema pregrevanja ili sličnih problema. Bili su ogromnih dimenzija jer su pravljeni od vakuumskih cevi, a ljudi koji su pravili same računare su bili i korisnici i radili na održavanju. Korišćeni su u vojne potrebe, nije bilo govora o komercijalnoj upotrebi. Bili su skupi i fizički veliki. Nisu bili namenjeni običnom građaninu jer je zahtevano određeno znanje za korišćenje. [10]
Druga generacija, od 1955. pa do 1965. godine, kao što je bilo očekivano, postali su dostupni većim koorporacijama, univerzitetima… Korišćeni su tranzistori, ali i dalje su bili veliki za današnji pojam. Bez obzira što je drastično smanjena njihova fizička veličina. Bitnija izmena je što su postali pouzdaniji u radu. Koristili su bušene kartice, preko FORTRAN kompajlera su se izvršavale naredbe a rezultat su takođe dobijali na bušenim karticama. Sve ovo se odvijalo tako što korisnik fizički mora da „opslužuje“ računar, koji se nekad nalazio u odvojenim prostorijama. Odvojeni su bili ulazni i izlazni delovi računara gde su se ubacivale odnostno izbacivale bušene kartice. [10]

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Informacione tehnologije

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari