Odlomak

Rekli smo da je osnovna zakonitost jezika njegovo mijenjanje, unutarnja pokretljivost, dinamizam. Taj dinamizam ispoljava se u glasovnim promjenama i rezultatima tih promjena, odnosno u glasovnim zakonima koji važe za određeno vrijeme iodređeni jezički prostor. To su mijenjanja glasova; prelazak jednog glasa u drugi već postojeći ili novi dotad nepoznati glas. Mijenjanja se događaju ili po samoj prirodi glasova, ili pod utjecajem nekih naročitih okolnosti u kojima se glasovi nađu. Tako npr. nekadašnji glas jat promijenjen je u e (ekavski govori) u i (ikavski govori) i u ije,je (ijekavski govori). Nekadašnji nazalni glas l2 dao je e. Te promjene vrše se u svim štokavskim govorima, a i u svim situacijama i glasovnim pozicijama gdje su se ti glasovi javljali. To znači da glasovne promjene odnosno glasovni zakoni nemaju izuzetaka. Oni se vrše dosljedno. Postavlja se onda pitanje otkuda toliko izuzetaka u jeziku, odnosno u gramatici svakog jezika. Do njih dolazi u jednom procesu koji se zasniva na jezičkom osjećaju. Čuvanje toga osjećaja za odgovarajući glas znači da se i sam glas čuva neizmijenjen. Svaki vokal, sonant ili konsonant ima svoj fiziološko-fonetski osjet (senzaciju). Nadražajem, izazivanjem tog osjeta pokreće se govorni aparat da proizvede taj odgovarajući glas.

 

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari